
Jučer oko pola šest uspjeli smo dobiti mjesto na Carpacciovoj terasi. Oko sedam smo se ustali, jer je Carpacciov voditelj Boris Prosenica morao početi odbijati goste bez rezervacije pa nismo htjeli zauzimati stol. Ali imali smo sasvim dovoljno vremena da uživamo u prvorazrednim ljetnim vrganjima, koji su, kako nam je rekao gospodin Prosenica, u restoran stigli iz okolice Križevaca.

U drugoj polovici srpnja ni jedan restoran u centru Zagreba ne drži svježe vrganje. U ovo doba godine svježe je vrganje teško pronaći i na zagrebačkim tržnicama (lisičarki ima u izobilju). Ali Carpaccio je, eto, uspio nabaviti kašete i kašete ljetnih vrganja.
Već zbog svoje odanosti pripremanju najboljih prirodnih svježih sastojaka Carpaccio zaslužuje Michelinovu preporuku, koju ove godine opet nije dobio. Ali su je dobili restorani čiji se jelovnici temelje na zamrzivaču. No zato je Carpaccio stalno prepun, a ovi drugi nisu.

Jučer smo u Carpacciu pojeli mirisne grilane vrganje poslužene na raskošnom rastopljenom siru tomino. Kako je Carpaccio pun ljetnih tartufa, nismo mogli propustiti ni scaloppine s tartufima koji se, naravno, ribaju za stolom. Uz vrganje i tartufe načelno pijemo crna vina. Jučer smo eksperimentirali s Miloševim Stalagmitom, uvjerljivo najekspresivnijom hrvatskom maraštinom (rukatcem). Ovaj elegantni, čvrsto strukturirani oranž fino je pratio i vrganje i tartufe, pokazujući još jednom svestrani gastronomski potencijal.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.