Galette Bretonne, hrskava palačinka od heljde, omiljeni je francuski regionalni street food s prilično dugom tradicijom i nizom varijacija. Kad se u Zagrebu prije mjesec i pol otvorila prva hrvatska galeterija
Le Mika, nazvana po nadimku chefa patrona, bili smo pomalo skeptični, jer Zagrepčani nisu poznavali taj format. Osim toga, postojala je mogućnost da se Le Mika utopi u bezbroj gradskih palačinkarnica, premda se Mika od tipične palačinkarnice razlikuje koliko O’Hara i Karijola od Pizza Cuta.
U subotu smo, optimalno za brunch, pojeli Galette Rocamadour s pancetom, fondueom od rajčice, mekim kozjim sirom, vlascem i povrćem. Galette je bila savršeno hrskava, a u nadjevu prepunom okusa vidjelo se poznavanje klasičnih francuskih tehnika: mrkva i celer izrezani su na savršeni julliene. Svaka je trakica bila ista gotovo u milimetar. Vlasac posut po panceti bio je sitan i također uniformirane veličine. Prosječni hrvatski kuhar stavio bi mnogo više vlasca, i tako pokvario jelo. Ovdje je i vlasac, kao i sve drugo, tretirano s mjerom i znanjem. Le Mika, čiji vlasnik nosi titulu Maître Crêpier, nudi 33 galette i još 26 palačinki, među kojima su osobito ponosni na Crêpe Suzette. Oko jedan popodne kod Mike u Masarykovoj ulici nije bilo slobodne stolice. Ljudi koji kuhaju rattatouille punih pet sati, zaslužili su da budu stalno puni.
