Opatijski Martini’s, otvoren na mjestu originalne Bevande, dobar je gastrotainment restoran s bizarno visokom cijenom šampanjca na čaše

13.07.2026.
| Luka Peranić

Bevanda je bila legendarni restoran u Voloskom, koji je pokrenuo ugostitelj i pasionirani ljubitelj motocikala Branko Bevanda. Prva Bevanda otvorena je na Biviju, danas jednom od najelitnijih riječkih naselja, da bi se ubrzo preselila na granicu Voloskog i Opatije, gdje je radila punih 30 godina. Treći put Bevanda je otvorena na opatijskom Lidu gdje danas radi kao luksuzni, ali gastronomski relativno nezanimljiv restoran.

Bevanda u Voloskom utemeljila je modernu hrvatsku gastronomiju. Radila je s odličnim sastojcima i inzistirala na vrhunskoj vinskoj karti. Kad se preselila u Opatiju, prostor “stare Bevande” kako ga i danas lokalci nazivaju, uselio se restoran Evergreen koji nije uspio održati slavu lokacije. Evergreen je bio restoran opće prakse s rižotima, oboritom ribom i steakovima. Nismo sigurni jesmo li ikad vidjeli neku živu atmosferu u Evergreenu, koji je u međuvremenu zaboravljen.

Prošli tjedan je napokon objavljeno da je prostor spreman i da se u staroj Bevandi otvara novi restoran Martini’s, čiji interijer nas je podsjetio na filmove Davida Lyncha i bar iz Kubrickova Isijavanja, u kojem Jack Nicholson polako gubi razum. Takav interijer odgovara konceptu restorana fokusiranog na gastrotainment, ali i pojedina jela u Martini’su zazivaju duh prošlih vremena.

Martini’s vikendima radi do čak dva ujutro, pa se već time pozicionira u sam vrh ugodnih mjesta za izlaske na opatijskoj rivijeri. Vinski servis vodi nagrađivana sommelierka Martinu Škarica. Vinska karta je veoma dobro koncipirana, s tek ponekim neshvatljivim pogreškama.

Dobro koncipirana znači da nudi širok izbor etiketa iz gotovo svih važnih hrvatskih vinogradskih regija, ali i dobrih inozemnih vina po prihvatljivim cijenama. Neshvatljive pogreške se odnose na šampanjce. Nije jasno zašto čaša Veuve Clicquouta stoji 25 eura. Današnji potrošači znaju koliko bi čaša bazičnog šampanjca iz masovne proizvodnje trebala koštati. Sigurni smo da će nakon nekoliko tjedana ili mjeseci neprodanih šampanjaca cijena biti niža-

Hrana u Martini’su je bila bolja nego što smo očekivali. Na jelovniku se može pronaći nekoliko jela koja povezuju Martini’s s njegovim prostorom i vremenom. Za predjela naručili koktel od škampa, jelo koje je nažalost gotovo izumro u hrvatskim restoranima, i gratinirane jakobove kapice. Koktel od škampa dolazi u atraktivnoj čaši za martini, a nemali broj škampa je okupan u voćno-slatkom umaku i osvježavajućoj salati. Vrlo dobar početak koji osvježava na ljetnim temperaturama. Gratinirane jakobove kapice su također bile dobre. Od tri glavna jela naručili smo dvije tjestenine. Martini’s na svu sreću nema prevelik jelovnik: nekoliko hladnih predjela poput tartar bifteka, red tjestenina, američki steakovi i riba.

Probali smo pacchere uz ragu s hrenom, njoke votka martini i bečki odrezak, naš nedjeljni favorit. Paccheri s raguom i ribanim hrenom koji je glumio parmezan, je bio odličan i zanimljiv. Votka martini njoki također su dobili hrabru dozu ljutine što nam se jako svidjelo i govori da se Martini’s ne boji ograničenja svojih gostiju.

Bečki odrezak, ispravno napravljen od teletine, na stol je došao već narezan i prezentiran u piramidu. Što je malo kičasto i nepotrebno., a za najviše ocjene bi trebao biti nešto prozračniji. Ali i uz te dvije manje greške, meso je bilo putrasto mekano i ukusno. Pire krumpir je bio klasično dobar. Za desert smo probali odličan tiramisu koji se atrakivno poslužuje cijeli za stolom iz posude u kojoj je napravljen.

Martini’s nam se čini najozbiljiniji i najambiciozniji među novim restoranima koji se trenutno otvaraju u Opatiji. Sama činjenica da radi do dva ujutro je odlična, dok su hrana i vinska lista na pristojnoj razini. Žao nam je jedino da u nedjelju predvečer nismo mogli iskusiti potpunu atmosferu koju Martini’s može pružiti, s puno gostiju i dobrom glazbom. Račun za dvoje platili smo 169 eura s buteljkom rieslinga Maximina Grunhausa.