Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sve što smo u ponedjeljak kušali u Nuréu, a naručili smo pola restorana, imalo je smisla i bilo je vrlo dobro pripremljeno. Nuré je definitivno najzanimljiviji restoran otvoren u Zagrebu unatrag barem godinu dana. Nuré je minijaturna gastronomska operacija u kojoj radi točno troje Koreanaca. Gospođa koja solidno govori hrvatski, vodi salu, druga gospođa i njen partner, chef, rade u kuhinji. I ta mikroradna jedinica pruža gostima više zadovoljstva, gastronomskih informacija i uzbuđenja u hrani nego brojne velike zagrebačke kuhinje.
Za predjela smo naručili tartar biftek, humus s brokulama, bagna caudu i sourdough s kućnim maslacem s ružmarinom. Koreanci su nam na račun kuće donijeli i jelo koje se zove seasonal fruit, jer sezonsko voće smatraju svojim potpisnim tanjurom. Sezonsko voće je slatki žuti kiwi serviran na fenomenalnoj kremi od lješnjaka, garniran s dosta korektnom buđolom, koja se izvrsno složila sa specifičnim okusom i teksturom žutog kiwija.
Tartar biftek poslužuje se na čipsu od nori algi s “đžemom“ od žumanjka i gochujang pastom: tartar je bio jako ukusan, ali nedovoljno pikantan. Korejski chef koji je radio u Francuskoj očito zazire od jačih začina. Kad smo konobaricu tražili nešto ljuto, donijela nam je kajenski papar, što je danas malo bizarno. A i nije osobito ljuto.
Bagna cauda bila je prvoklasna, blago zadimljena bogatim okusom inćuna, bez najmanjih tragova sirovog češnjaka i s precizno obrađenim rotkvicama, radićem i minijaturnim slatkim mrkvicama. Šteta je jedino što je chef na ovaj lijepi tanjur stavio i male cherry rajčice, koje u ovo doba godine zaista ne bi trebalo koristiti. Humus sa spaljenim hrskavim brokulama bio je jako fin, a kruh više nego solidan. Sva su predjela idealna za dijeljenje.
Zatim smo s kratke ali konkretne liste glavnih jela naručili janjeće kotlete i wok s prženom rižom i lignjama. Kotleti su bili savršeno pečeni, optimalno ružičasti, a krema od dimljenog krumpira koju smo dobili uz janjetinu, upravo je briljantna. Ni harissa nije bila loša, naprotiv.
Wok s lignjama bio je pun kompleksnih, toplih aroma i okusa koji su, međutim, ostali pomalo zamućeni: katkad se čini da se tehnički suvereni chef plaši izvući snažnije okuse. Na kraju smo još probarali vrlo lijep i ukusan zeleni cheesecake od matche.
Vinska karta zasad je work in progress, pa je nećemo ocijeniti. Većina vina prodaje se po vrlo korektnim cijenama, počevši s pet ili šest eura za čašu. Bibicheva lasina La Sin nešto je skuplja, ali tog impresivnog vina zaista nema mnogo.
Mi smo popili bocu Chapoutierovog šampanjca sa zelenom etiketom, jedinog šampanjca koji Nuré zasad drži. Odličnu ranu večeru platili smo 168 eura, s tim da je 85 otišlo na šampanjac, što znači da smo sedam ili osam tanjura platili oko 80 eura.
Glavni problem Nuréa jest premalo mjesta. Restoran ima točno osam stolica. Kad radite sa samo osam stolica, morate biti skupi da biste što ozbiljno zaradili. Nuré nije skup.
Drugo, Nuré se nalazi u prolazu između Ilice i Varšavke,kojim malo tko prolazi, što znači da Nuré ne može računati na slučajne goste, prolaznike koji su, eto, vidjeli zanimljivo mjesto pa su odlučili svratiti. Nismo stoga sigurni koliko će dugo Nuré trajati. Ali dok traje, ovaj visoki gastronomski bistro s sjajnom atmosferom trebao bi posjećivati što češće.
Nuré radi od 12 do 15 sati i zatim od 17 do 22 sata.
Ilica 33, Zagreb
HRANA 4/5 SERVIS 4/5 AMBIJENT 4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
