Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Gospođa Vesna Miletić, suvlasnica i suosnivačica jednog od najboljih hrvatskih nacionalnih restorana, zagrebačkog Tača, predstavila je svoju prvu knjigu Moj Tač. Promocija je jučer održana u lošinjskom restoranu Matsunoki, u sklopu festivala Taste the Mediterranean.
Knjiga gospođe Miletić osebujna je kombinacija autobiografije i kuharice, koja govori o životu i gastronomskoj formaciji autorice, restoranu Tač i njegovim inspiracijama, prije svega sezonama i lokalnim namirnicama.
Tač, jedno od najvažnijih zagrebačkih društvenih okupljališta, posebno valorizira sezone i stavlja posebni naglasak na kvalitetu prirodnih namirnica. Gospođa Vesna Miletić ju Matsunokiju se povodom predstavljanja knjige Moj Tač pridružila razgovoru o ženskom poduzetništvu, uz koju su se točila vina Nataše Puhelek i Egle Katunar.
“Mene su definirali Istra i Kvarner. Nažalost, moje je primarno zanimanje politologija, ali se nisam našla u tome. Moj prvi restoran je bio u Opatiji, gdje sam kao mlada diplomirana politologinja uletila mužu u u kuhinju i rekla da ja to mogu. Bila sam samo zaljubljenica u hranu i kuhinju, a profesionalnu nisam nikad ništa skuhala. Nisam bila svjesna da sam stala ispred stotinjak ljudi koji su čekali obrok. To je na kraju ispalo jako simpatično. Neku su čekali malo duže, ali kasnije su mi ipak oprostili.”
Ja sam obična žena koja ima troje djece i jednu unuku. Moja unuka je bila moja motivacija za ovu knjigu. Nekako u njoj prepoznajem sebe. Moji prvi koraci su bili kruh u jednoj maloj kuhinjici gdje se radilo tijesto. Uvijek me fasciniralo to tijesto. I danas kad kuham najviše volim raditi fuže, njoke, rezance, štrudle. Osim takvih recepata, u ovoj je knjizi i cijeli moj život. Tu su i neke priče koje čak i muškarce tvrdog srca dovedu u stanje velikih emocija i suza. Jako volim svoj posao i u njemu uživam, ali sam u ovim godinama otkrila da me pisanje opušta. Kroz pisanje mi se vraća život koji je jako lijep i ispunjen, ali i buran.
Ove šparoge nisu tu slučajno. Moj otac je bio zaljubljenik u šumu i često me vodio kroz šumu i pokazivao mi jestivo samoniklo bilje. Govorio mi je da se nikad ne zna i možda ničeg više ne bude osim kultiviranog bilja, ali da će nam priroda uvijek nešto dati kako bi se prehranili.
Moj muž je najbitniji u mom životu. Ljubav prema mužu me i izvela u Opatiju. Mi radimo skupa, živimo u restoranu, u Taču. On je Tač, to je njegov nadimak. Moj Tač je simbolika: i ljubav prema restoranu i ljubav prema mužu. Jednostavno su nam zvjezde bile naklonjene da se nađemo i kao par i kao poslovni partneri. U knjizi sam bila jako realistična u tom odnosu. Kao i kod svih ugostitelja ovaj je život težak i propustila sam nekoliko važnih obiteljskih trenutaka. Ali moja obitelj mi je sve oprostila. Odgojili smo dobre ljude. Hoće li netko od njih naslijediti restoran? Ja nekako mislim da će to biti moja unuka Tea, kojoj je ova knjiga i posvećena. Ona mijesi tijesto, dočekuje prijatelje svoje mame u svom domu i glumi svoju nonu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
