Subotnji ručak u Noelu platili smo 723 eura za troje. Dugo vremena u hrvatskim restoranima nismo pametnije potrošili toliko novca

19.04.2026.
| Kult Plave Kamenice

Potencijalni Noelovi gosti ne trebaju se prepasti naslova. U prvom zagrebačkom restoranu s Michelinovom zvjezdicom može se ručati i puno jeftinije. Mi smo platili više od 700 eura za troje, zato što smo u čast vjenčanja jednog kolege ručak počeli buteljom Maillartova šampanjca i kavijarom, nastavili bocom Zillikenova GG Rieslinga iz 2016. i završili s još šampanjca, ovog puta Rodezovog. Poanta je u tome da nam nije žao ni jednog centa, jer se radilo o jednom od najboljih ručkova u kojima smo uživali u Zagrebu unatrag više godina.

Jučer je u Noelu gotovo sve bilo perfektno, s naglaskom na kuhanje Brune Vokala i vinski servis Kristijana Harjača. Chef Vokal vratio se u Noel prošle jeseni. Kad smo početkom prosinca posjetili Noel, nismo bili osobito impresionirani; izbor sastojaka ukazivao je na mjere štednje, a najbolji dojam ostavili su pozdravi iz kuhinje, poput poširane kamenice s crumbleom od “kavijara“. Ta je kamenica jučer bila još bolja nego prije četiri i pol mjeseca.

No, jučer su jači dojam ostavila jela s kratkog ali pametnog menija za ručak (Noel poslužuje ručak samo subotom). Za početak smo, dakle, naručili kavijar, kinesku oscietru koja dolazi na stol u originalnim limenkama, s nekom vrstom jako finog creme fraichea i toplim dosama koje se tope u ustima. Noelovo posluživanje kavijara dostojno je velikih svjetskih restorana s dvije zvjezdice.

Slijedili su legendarni Vokalovi štrukli, bez konkurencije najukusniji u Hrvatskoj, pa odležani gof s jagodama u umaku od jagoda, koji je bio briljantno proljetan. Glasovita pastrva iz ribnjaka u Gračanima bila je barely touched: riba se nije ni pekla ni kuhala, nego je samo provela dvanaestak minuta pod kuhinjskom lampom za grijanje hrane. Noelova pastrva, servirana s obiljem ikre od pastrve i s vrlo suptilnim umakom od luka, najelegantnija je pastrva koju smo probali u Hrvatskoj. I ona, kao i kavijar, asocira na svjetske restorane s više od jedne zvjezdice.

Jako fine teleće brizle u beurre blancu izgledale su kao da su došle iz nekog japanskog fine dining restorana. Kao malo međujelo donijeli su nam izvrsni “rižoto“ od šparoga (šparoge su glumile rižu) s bijelim bademima: što je proljeće bez šparoga?

Selekcija internacionalnih sireva veoma je dobra i uključuje klasični stilton i comté. Gospodin Harjač uz sireve nam je ispravno preporučio odličnu madeiru Henriques & Henriques napravljenu od sorte bual. Uz glavna jela probali smo i jedno radikalno mineralno, doslovno slano vino s Kanarskih otoka proizvedeno od palomine.

U Noelu smo ostali puna tri sata: ni u jednom trenutku nije nam bilo dosadno. Uživali smo u skoro svakom zalogaju. Male zamjerke tiču se nedosljedne sezonalnosti. Kad u Zagreb dođu prve dalmatinske artičoke i prvi mladi grašak, restoran Noelova ranga odmah bi trebao imati i jedno i drugo. Nadalje, nadali smo se da ćemo možda dobiti smrčke, koji su u punoj sezoni. No, te se zamjerke mogu riješiti jednim odlaskom na Dolac i jednim telefonskim pozivom poznatijim zagrebačkim skupljačima gljiva. Sve je ostalo bilo vrlo, vrlo blizu savršenom.