
Ultra je još jednom odradila ono što čini za Split posljednjih 13 godina; donijela je tri dana šušura, puno stranih gostiju u isto vrijeme i zasigurno velike zarade u cijelom turističkom sektoru drugog po veličini hrvatskog grada.
Dok se čekaju službene brojke, organizatori kalkuliraju da je festival u tri dana posjetilo oko 150.000 ljudi. Jasno, ovu brojku treba uzeti uz ogradu da je mnogo posjetitelja na Ultru išlo sva tri dana. Nezahvalno je procijenjivati, ali dojam je da su Španjolci možda i najčešći strani gosti. Za taj trend još nitko zapravo nema objašnjenje, jer španjolski turisti u Split ove godine dolaze i van Ultre u ogromnom broju, radi se o povećanju u desecima postotnih poena. Split je postao zanimljiv na Iberijskom poluotoku.
Treba napomenuti da je ove godine na drugoj večeri bio zanimljiv razvoj programa. Prvo, dio gostiju došao je nešto kasnije nego je drugih večeri. Igra se Svjetsko prvenstvo, Engleska je igrala četvrtfinale, većina engleskih gostiju je po splitskim kafićima gledala utakmicu svoje reprezentacije. Gradska legenda je i da se dosta potrošilo nakon dramatične pobjede Engleske, splitski lokali dan su završili u plusu zahvaljujući kombinaciji nogometa i turista.
A onda kad su se svi i skupili na Parku mladeži, spltisku regiju je zadesio ljetni noćni pljusak. Dijelu gostiju to nije smetalo, ali bilo je onih koji su otišli i ranije nego su namjeravali. Oni koji su ostali do kraja svjedoče nam da je u prvim satima nedjelje zapravo bio najbolji štimung na cijeloj ovogodišnjoj Ultri.
Što se tiče ponude hrane i pića, ona je bila sad već klasična ultraška. Što znači da se i dalje susrećemo s bizarnostima poput one da se na Ultri ne može kupiti nikakvo vino, a ponuda piva se svodi na točno jedno. Priča je jednostavna, organizator diktira uvjete, brojna pića su tu po sponzorskim linijama i tako je kako je.
Gledajući cijene, pića na Ultri su općenito skupa, ali ne cijene odskaču puno od onih na sličnim međunarodnim eventima, pogotovo kad ih se usporedi s cijenama prije dvije godine. Cijene piva i shootera su sa 6,5 eura skočili na sedam, kokteli koje se najviše forsira u prodaji su ostali na istih 40-tak eura za litru, skok cijena zapravo je manji nego što je to kod svakodnevnih proizvoda.
Slično je i s hranom. Cijene hot dogova i raznih verzija pilećih medaljona ostale su u rangu 10 do 12 eura, cijene malo kompleksnijih jela poput burgera i krumpira s piletinom idu do 18 eura. Gledajući da je prosječna plaća u zadnje dvije godine skočila desetak posto, cijene nisu pretjerane čak ni za domaće tržište.
Ipak, ostao je jedan fenomen. Prije dvije godine pisali smo da je ipak možda previše prodavati trokut pizze za deset eura. Ovoga puta cijene za komad pizze otišle su na 13 do 15 eura, ona klasična miješana je 14 eura. Što će reći da za cijelu pizzu zapravo treba odvojiti do 120 eura. Koliko pretragom možemo naći, radi se o pojedinačno najskupljem prehrambenom proizvodu u Hrvatskoj. No, živimo u tržišnom kapitalizmu, ove pizze se na Ultri prodaju sasvim dobro, što znači da im cijena nije previsoka za one koji su tamo.
Ultra je još jednom ispunila očekivanja. Na tri dana je od Splita napravila europsko središte elektronske glazbe, dovela je na desetke tisuća turista, zaradili su i brojni lokali koji nemaju veze s festivalom. Ni taksisti naravno nisu prošli loše. Nitko se nije najeo dobre hrane, ali na kraju, Ultra nije događaj gdje se to očekuje.
Fotografija/Ultra Festival
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.