Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Vlasnik i chef Zijavice Stiven Vunić, jedan od sudaca u vrlo dobrom TV showu Igra chefova, gostovao je u podcastu Tipsy. Vunić, jedan od najpopularnijih hrvatskih kuhara, savršeno je točno detektirao strateški problem kvarnerskog turizma.
Gospodin Vunić izjavio je, naime, da su neki njegovi gosti očigledno siromašniji od njegovih konobara ili kuhara. “Stvarno mislim da je prilično loše za hrvatski turizam ako je vidljivo da ljudi koji su kod mene došli jesti zarađuju manje od mojih konobara ili kuhara. Mislim da bi gosti ipak morali biti bogatiji od konobara koji ih poslužuju.“
Stiven Vunić, kad je riječ o Kvarneru, tisuću je posto u pravu. Glavni, dugogodišnji problem kvarnerskog turizma jest što na Kvarner u najvećem broju dolaze gosti slabe kupovne moći. To osobito vrijedi za punu sezonu (van sezone kvarnerske restorane posjećuju brojni vikendaši), pa Kvarner svaog ljeta sve više zaostaje za Istrom i Dalmacijom. U lipnju niti jedna kvarnerska destinacija nije ušla među deset najposjećenijih u Hrvatskoj, dok je Zagreb, recimo, četvrti.
Zašto su gosti kvarnerskih restorana katkad siromašniji od svojih konobara i zašto Kvarner iz godine u godinu bilježi sve lošije rezultate u punoj sezoni? Pa zato što gosti veće kupovne moći i većih zahtjeva na Kvarneru nemaju gdje spavati. Ovo je doslovno. Na cijeloj Opatijskoj rivijeri postoje samo dva dobra hotela: Navis i Keight Hilton, s tim da se Hilton nalazi na pomalo nezgodnoj lokaciji na autobusnom kolodvoru. Svi drugi hoteli na Opatijskoj rivijeri, uključujući i one s nezasluženih pet zvjezdica poput Ambasadora, potpuno su neprihvatljivi za današnje goste s većim zahtjevima i većim budžetom.
Isto vrijedi za Rijeku, koja u lipnju, kao što smo predvidjeli u komentaru o novoj direktorici Riječke turističke zajednice, bilježi rekordne turističke minuse. Isto vrijedi za otok Krk. Dugogodišnjom mediokritetskom hotelskom politikom Kvarner se, kad je riječ o smještaju, iz potencijalno elitnog prometnuo u drugorazredno turističko područje, koje tijekom lipnja, srpnja i kolovoza često posjećuju gosti koji su siromašniji od svojih konobara.
Primjer hotela Movenpick, koji se 24. srpnja otvara u Novom Vinodolskom, najbolji je primjer kvarnerske mediokritetske hotelske politike. Movenpick se otvara na mjestu bankrotiranog resorta Novi. Movenpick, koji ima 130 soba, preuređivao se godinu i pol. I umjesto da se preuredi u luksuzni resort, Movenpick će imati samo četiri zvjezdice.
Gosti u hotelima s četiri zvjezdice pažljivo će razmisliti koliko novca mogu potrošiti u Zijavici ili u Plavom podrumu, ili bilo gdje drugdje na Kvarneru. Hoteli s četiri zvjezdice su, naravno, itekako potrebni svakom turističkom odredištu. Međutim, hoteli s četiri zvjezdice nisu nosači aviona; oni nikad neće privući goste s visokom kupovnom moći i nikad neće učiniti svoju destinaciju posebno privlačnom.
Kvarnerskom turizmu hitno trebaju investitori koji žele ulagati u luksuzni smještaj. Primjeri Rovinja i Poreča pokazuju što se dešava s destinacijom kad se u njoj otvore zaista raskošni hoteli: gosti dolaze, restorani su prepuni, šampanjci, vina i kokteli teku u potocima, organiziraju se velike, skupe ljetne zabave za koje se karte prodaju tjednima unaprijed, poput Aurina partyja na prvi dan ljeta. Kvarner, regija bez luksuznih hotela (ne računajući dva na Lošinju), zasad je osuđen na goste koji, eto, katkad doista zarađuju manje od svojih konobara.
Fotografija/YouTube Screenshot
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
