Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Indijski restorani su trenutno jedna od najvrućih roba u New Yorku. Na popularnosti su izgubili manji, svima poznati lokali, a dobili su je restorani koji se orijentiraju na određenu regiju veličanstvene indijske kuhinje ili viši fine dining. Butter chicken out, jastog u kokosovom mlijeku in. U tom trendu trenutno dominira Semma, indijski restoran koji se bavi južnom kuhinjom indijskog potkontinenta.
Semmu je u West Villageu 2021. otvorio chef Vijay Kumar u partnerstvu s prilično velikom grupom Unapologetic Foods, koja je vlasnik još nekoliko restorana u New Yorku. Do rezervacije u Semmi, krunskom dragulju grupacije, dolazi se strahovito teško. Restoran je rasprodan svaki dan kad radi, a u prima otprilike 80 ljudi, što je zaista impresivna brojka. Semma je i jedini indijski restoran u New Yorku s Michelinovo, zvjezdicom, dobitnik je James Beard nagrade za najboljeg chefa u New Yorku i trenutno najbolji restoran u New Yorku prema The New York Timesu. Rezervaciju smo osigurali dva tjedna prije dolaska, a restoran čuva i desetak mjesta za goste koji nemaju rezervacije, što je fer i korektno.
Semma je, dakle, ogroman restoran s velikim šankom, bezbroj konobara u servisu i dosta autentičnom, užurbanom atmosferom karakterističnom za New York i Indiju. Semma, međutim, nije fine dining restoran, iz nekoliko razloga. Atmosfera nije opuštajuća kao u većini fine dining restorana, već imate osjećaj kao da ste na traci kako bi se okrenuo što veći broj gostiju po stolu. Ni cijene nisu kao u fine diningu, barem ne cijene hrane. Većina jela košta tridesetak dolara, dok se glavna sa skupljim sastojcima prodaju za pedesetak dolara.
Jedini prekršaj oko cijena je nerazumna politika vina. Nismo mogli pronaći nijedno vino jeftinije od 120 dolara. Primjera radi u Atomixu, punokrvnom fine dining restoranu, komotno smo mogli birati između nekoliko etiketa po cijenama između 80 i 130 dolara. U znak malog protesta u Semmi smo odlučili piti samo koktele, koji koštaju dvadesetak eura.
Semmin jelovnik sadrži dvadesetak jela i sva su atraktivna, a neka već ulaze u sferu ikonografskih. Gotovo svaki stol naručuje dosu u interpretaciji chefa Kumara. Semmina dosa zauzme pola stola, punjena je krumpirima s masalom i dolazi s varivom od povrća koji sadrži vrhunske začine. Dosa zaslužuje popularnost koju uživa u New Yorku; zasitna je, božanstveno ukusna, zabavna i atraktivno prezentirana, puna začina karakterističnih za južnu Indiju poput tamarinda i lišća currya. Iskreno, mislimo da bismo Semminu dosu mogli jesti svakih tjedan dana a da nam ne dosadi.
Kao drugo predjelo naručili smo okruglice od riže i leće punjene slatko-kiselkastim umakom koje su također bile na visokoj razini. Ipak, najbolje jelo dana je bio luksuzni jastog okupan u kokosovom mlijeku i senfu, s puno ugodnih i toplih začina. Jastog je na stol došao lijepo prezentiran, meso je bilo delikatno i sočno, a umak i začini su dodatno naglasili okuse bez odlaska u ekstreme. Efektno balansirano jelo koje daje odličan presjek indijske kuhinje u njenom elegantnom izdanju.
Mali dugo kuhani gulaš od govedine (govedina je legalna u južnim dijelovima Indije) bio je tehnički dobro pripremljen, s mekanim mesom i efektnim začinima poput kardamoma i tellicherry papra koji su unijeli toplinu i goruće note u ovo poznato jelo. Ali gulaš nam je pao u zaborav uz jastoga. Što je možda i razumljivo.
Desert od brioša u umaku od šafrana bio je odličan. Uz poneku zamjerku, ipak smo uživali u Semminoj veličanstvenoj prezentaciji, vrhunskim okusima pojačanim autentičnim začinima i ulasku u svijet indijske kuhinje, koja je u Hrvatskoj nažalost totalno zaboravljena osim u nekoliko zagrebačkih primjera. Račun u Semmi s pet jela, dva koktela i jednom vodom smo platili 260 dolara. Ne previše za jedan od najtraženijih restorana u New Yorku.
60 Greenwich Avenue. New York
HRANA -5 VINO -3 SERVIS 4 AMBIJENT 4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
