Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U Zagrebu se svakoga mjeseca otvara barem desetak novih mjesta na kojima se može jesti. U redu, puno se lokala zatvara, ali sve je to normalni dio protoka restoranskog života. Međutim, neki dijelovi Zagreba trajno žive bez restorana. Zanimljivo je da su crne točke zagrebačke gastronomije podjednako rasprostranjene u vrlo bogatim i u siromašnijim kvartovima, i u veoma prometnim kao i u izoliranim ulicama.
Restoranski investitori naprosto zaobilaze pojedine dijelove Zagreba, što zapravo nije logično; kad bi se Batak, primjerice , otvorio u Dubravi, pred njim bi se mjesecima stajalo u redu. A da ne govorimo o činjenici da ponuda kreira potražnju: prije više od četvrt stoljeća Gračani su bili jedna od uzbudljivijih zagrebačkih gastronomskih zona zato jer je ondje radilo barem pet ili šest restorana vrijednih vožnje iz centra grada. Sada su Gračani gotovo opustjeli. Evo rasporeda najuočljivijih crnih točaka na zagrebačkoj restoranskoj karti. U stvarnosti ih je, nažalost, još više.
U Dubravi, golemom kvartu s oko 100 tisuća stanovnika, rade samo fast foodovi i jedan veliki restoran The Place u Retkovcu kojeg vodi iskusni kulinarski i profesionalac Denis Jerković, čovjek koji je u zadnjih par godina stigao kuhati kod Dejana Lovrena u Novalji, pa u jednom bistrou na Jarunu, da bi lani u Dubravi otvorio restoran koji istodobno poslužuje pizze, ćevape, steakove, suvidirana goveđa rebra i dnevna variva. Zvuči suicidalno, no u cijeloj golemoj Dubravi nema ničeg drugog pa je gotovo razumljivo što Jerković pokušava pokriti sve žanrove. Zanimljivo je da je prije više od trideset godina odmah kraj tramvajskog okretišta na početku Dubrave radila riblja restauracija Adrijana.
U cijeloj, kilometrima dugoj Maksimirskoj koja povezuje Dubravu s Kvaternikovim trgom, danas radi samo jedan restoran u kojem se može jesti donekle pristojno. Radi se Kvatriću u jednoj od zadnjih kuća u Maksimirskoj prije Kvaternikova trga. No, Kvatriću hitno treba radikalni face lifting. U blizini još radi simpatična ali amaterska kombinacija pizzerije i burger bara i to je doslovno sve. Zalogajnice u bloku između nebodera Zagrebačke banke i Svetica svakako treba izbjegavati.
Važno je podsjetiti da je u osamdesetima i devedesetima u Maksimirskoj radilo sedam ili osam restorana uključujući i legendarna Dva goluba, povijesnu instituciju zagrebačkog ugostiteljstva koju su zatvorili baš vlasnici Kvatrića. Petrova je još teži slučaj. Od Petrove crkve pa sve do križanja s Bukovačkom danas ne postoji ni jedan jedini lokal s hranom. Blizu križanja s Bukovačkom već desetljećima radi konoba Dida, a samo se raskršće s lijeve i s desne strane pretvorilo u mali fast food centar.
Zatvaranjem bistroa Jadranka, kilometri i kilometri urbanistički vrijedne Vukovarske od Držićeve do Savske ostali su na točno tri restorana. Jedan je Lobby, koji hrani zaposlene u neboderu Erste banke, drugi je pizzeria i špageterija Luca’s koja se na Woltu hvali paštom s tartufatom, uljem od tartufa i “rižotom a la chef ” s vrhnjem za kuhanje, a treći Cassandra, mjesto s vrlo lošom reputacijom iz devedesetih koje danas preživljava od dnevnih jela za šest od sedam eura. Prije dvanaest ili trinaest godina u Vukovarskoj je, među ostalim, radio Mu, prvi moderni zagrebački steakhouse koji je bio neprekidno pun.
Pantovčak i Tuškanac spadaju među najbogatije ulice u Zagrebu, s bezbroj novih i starih lijepih vila, i s najvećom kolekcijom luksuznih automobila u garažama i dvorištima. Pa ipak, na Pantovčaku nikad nije radio ni jedan restoran vrijedan pozornosti, dok su na Prekrižju i na Tuškancu kao i na obližnjem Kraljevcu u osamdesetima i devedesetima rasturali Šumski dvor, Bijeli koralj i Vukušićev Grič, u koji se negdje 1995. uselio Život na sjeveru. Danas, ponovimo, u zagrebačkim elitnim rezidencijalnim ulicama nema nijednog restoranskog stola. Dubravkin put nalazi se bliže centru grada, na samom donjem kraju Tuškanca.
Siget je nažalost oduvijek bio posvađan s dobrom hranom. U Sigetu, energičnom ali i klaustrofobičnom novozagrebačkom kvartu u čijim je garažama negdje 1982. nastao Psihomodo Pop, oduvijek su radili samo loši restorani. Danas su, uostalom, najjači sigetski restoranski aduti jedna od podružnica Magazinske kleti i i pizzeria Baschiera s točno 24 vrste pizze i oko trideset vrsta tjestenine i “rižota” koja se, međutim, nije pomakla iz stilistike i kriterija 1980-tih.
Siget je, međutim, manje kritičan od ostalih crnih područja zagrebačke gastronomije jer se na Aveniji Dubrovnik nalazi Il Secondo, jedan od najpouzdanijih novozagrebačkih restorana od nastanka Novog Zagreba, dok je Avenue Mall prepun fast food lokala a kraj njega je i pizzerija Medena koja nudi napoletane srednjeg ranga.
Gračani su, kao što smo napisali, između 1985. i 2005. bili jedno od gastronomskih središta Zagreba. Puntijar je rasturao, Kod Debelog se nije jelo samo preobilno nego i dobro, Gračanka Kamanjo bavila se visokom tradicijskom gastronomijom, istarski restoran Pavel kraj Kamanja bio je gastronomski najistarskije mjesto dosad otvoreno u Zagrebu, dok su Gušti na Markuševcu vikendima tukli sve moguće rekorde u broju gostiju i visini računa. Danas osim Wirtshausa i Puntijara na vrlo dugom potezu od Gračana do Markuševca nema više ničega.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
