Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Danas smo u Sparu kupili dvije butelje Graševine iz 2023. iločke obitelji Buhač. Vino nije ni loše ni dobro. Ono miriše na graševinu, s nijansama divljih krušaka, jabuka i kamilice, i posjeduje solidnu svježinu. S druge strane, Buhačeva Graševina iz 2023. razvodnjena je i više podsjeća na voćni sok nego na pravo vino.
Graševina je ozbiljna, plemenita sorta kojoj treba vremena, i koja zapravo najčešće ne funkcionira kao mlado vino. Buhačeva Graševina iz 2023. u ovom trenutku ne bi imala što tražiti na tržištu da iločkoj vinariji Buhač ne treba cash flow. Sve je to razumljivo. Čitav niz vinara pušta na tržište premlada vina kako bi zimi osigurali financijsku injekciju: radi se o legitimnom aspektu vinskog biznisa. Međutim, puštanje premladih vina funkcionira jedino kod velikih vinarija s mnogo brendova. Ako imate petnaest ili dvadeset etiketa, nitko vas neće identificirati s nekim bezveznim prelakopitkim vinom koje ste na tržište namjerno pustili nespremno da biste podebljali stanje na računu.
Ali ako ste manja, obiteljska vinarija poput vinarije Ivana i Domagoja Buhača, morate paziti doslovno na svaku butelju i na svaku etiketu, jer će vas kupci mjeriti po onoj zadnjoj butelji koju su probali. Butikne vinarije na tržište ne smiju puštati nespremna vina. A to je ono što obitelj Buhač, nažalost, čini već godinama. Što je posljedica takve strategije? Ne postoji, ali doslovno, ni jedan ozbiljan restoran u Zagrebu ili na moru koji drži i gura vina obitelji Buhač. Jer među milijun hrvatskih graševna, njihova, osobito ova premlada koju smo danas kupili, ne spada među pedesetak boljih, i zašto bi je bilo tko stavljao na vinsku kartu?
Strategija vinske proizvodnje ozbiljan je posao, koji definira tržišni status pojedine vinarije. Prilično smo sigurni da Buhači mogu bolje; njihov Merlot znao je biti prillično solidan, pa i više od toga. Ali ako se obiteljska vinarija orijentira na prosječna vina poput Graševine koju smo danas kupili, ona će zauvijek ostati mediokritetska i neće ispunti svoje potencijale.
Žele li Buhači proizvoditi ozbiljna vina, trebali bi za početak ukinuti ove bezvezne, ne uvredljive ali uistinu bezvezne butelje mlade graševine, i izaći na scenu s puno karakternijim vinima koje iločki terroir nesumnjivo omogućuje. A žele li zauvijek proizvoditi prosječna vina, tržište će ih s vremenom pojesti i pregaziti jer se u bližem inozemstvu, za manji novac čak i od jeftinih Buhačevih Graševina (butelja košta oko 5,5 eura) proizvode podjednako obična vina.
Poanta primjera Buhačeve Graševine vrlo je jasna. Obiteljske vinarije u plemenitim vinogorjima s plemenitim sortama, moraju pokušati proizvoditi vrhunska i karakterna vina ili će naprosto postati suvišne. Bojimo se da Buhači nisu svjesni ovog temeljnog aksioma moderne vinske industrije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
