Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Živimo u, vinski gledano, genijalno vrijeme. Naša generacija svjedoči renesansi hrvatskog vina i preobražaju s masovne i industrijske proizvodnje u boutique varijantu, ali i sami veliki proizvođači danas polažu daleko više pažnje kvaliteti nego što su to činili tridesetak godina unatrag. Svjesni smo da su hrana i vino kultura, ali i neraskidivi dio našeg identiteta.
Hrvatski sommelier klub kreirao je vinski jezik i još uvijek aktivno radimo na njemu. Taj je jezik nužan kako bi se uopće komuniciralo o vinu, i čak nakon više od dvadeset godina, istovremeno je avangardan, emotivan i provokativan. Malvazija, pošip, grk, plavac mali, teran najistaknutije su, najomiljenije, najzastupljenije hrvatske autohtone sorte. Dok nam se kontinent više oslanja na introducirane sorte poput chardonnaya, sauvignona, rajnskog rizlinga, sivog pinota, zweigelta ili frankovke, na moru caruju lokalne sorte. Istra se probudila prije dvadesetak godina.
Dalmacija upravo prolazi kroz najzanimljiviji period u posljednjih nekoliko desetljeća, kontinent nikako da se ozbiljnije nametne ali postiže najznačajnije uspjehe hrvatskog vinarstva, upravo s visokim predikatima. Graševina je zanimljiva, kvantitativno još uvijek broj jedan sorta u Hrvata, još uvijek se raspravlja o njenom porijeklu, zastupljena je u svim zemljama Srednje i Istočne Europe, ali famozna Jancis Robinson, MW i autorica publikacije Vines, Grapes, Wines ponosno je istaknula činjenicu da graševina upravo na području kontinentalne Hrvatske i Slavonije postiže najznačajnije rezultate, pa bi je svi trebali i nazivati hrvatskim nazivom – graševinom.
Briljantni Luigi Veronelli u Italiji je šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo bitku za identifikaciju vina s teritorijem i udario temelje prirodnoj održivosti. Mi smo krenuli gotovo četrdeset godina kasnije, ali bitno da je proces krenuo… I možemo biti zadovoljni. Malvazije su pod okriljem Vinistre uspostavile IQ.
Kontrola kvalitete je nužna, daje sigurnost potrošaču što je najbitnije, ali tada smo zaštitili “bazne”, reduktivne, mlade malvazije, a danas bi konačno bilo vrijeme da učinimo i korak dalje. Da li kroz klasifikaciju vinograda i sustav Grand Crua ili kroz definiranje strogih pravila za reservu? Vinari će odlučiti, jer sada je pravo vrijeme da se učini iskorak ka kvaliteti, kako ne bismo dosadili potrošačima. Kod nas u Plavom podrumu malvazija je kao sorta najomiljenija je i najzastupljenija.
Čudne su ove pandemijske godine, kada mnogi eminentni vinari nisu otkupljivali grožđe kako vino ne bi ostalo neprodano, a onda nam se dogodila jedna briljantna ljetna sezona. Mi ćemo u Plavom uspjeti spojiti dvije berbe bez da ostanemo bez malvazija top proizvođača, ali čudno je da nam se to uopće događa. Dosada nikada nije. Veselim se novoj berbi 2021, u Istri čak korpulentijoj u odnosu na 2020. Malvazije će biti odlične, a crna vina moćna.
Friške će izaći čak i ranije na tržište, možda već u travnju, a vina radi, trebalo bi počekati barem do lipnja. I opet smo u raskoraku. Veselim se i svim školovanim bijelim suhim, gastronomskim vinima bez obzira na sortu, jer i njih možemo nabrojati na prste dvije ruke, a još ih nema u dovoljnim količinama.
Desetljećima je vinarima, vinskim piscima i nama sommelierima bio cilj educirati potrošače. Danas kada smo uvelike ostvarili taj cilj, vinoljupci su željni i žedni finih, elegantnih, posebnih i nadasve emotivnih vina, na nama je da im ispunimo želju. Izobilje autohtonih sorti daje nam posebnost o kojoj mnoge vinorodne zemlje mogu samo sanjati. Nedajmo se smesti, samo kroz vertikalna i horizontalna kušanja upoznat ćemo snagu, ljepotu i dubinu maših autohtonih sorata. Budućnost je već tu. U to ime, Živjeli!
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
