Kako se pobogu formira filozofija cijena u dalmatinskim B restoranima?

U ponedjeljak oko podneva, između otvaranja Chef’s Stagea i panela s Elenom Arzak, lutali smo centrom Šibenika u potrazi za laganim i jednostavnim ručkom. Mnogo je restorana još na zimskom godišnjem odmoru, pa smo završili u jednoj zalogajnici na rivi koja nam se činila decentnijom od ostalih.

Ekstremno ljubazni konobar nije nažalost znao ništa o svom poslu, pa čak ni sortu vina jedine bijele buteljke koju drži: najavio nam je Bartolovićevu graševinu, a donio Bartolovićev sauvignon, koji se pokazao vrlo dobrim.

Kad smo uz vino tražili vodu, taj zaista jako pristojni gospodin nije nam donio čaše, jer je valjda mislio da ćemo piti gemište. Čim smo tražili čaše za vodu, spremno se ispričao i odmah ih donio. No, njegov entuzijazam nije izbrisao snažan dojam da taj dragi čovjek ne zna mnogo o ugostiteljstvu.

Hrana je bila još gora: češnjak na focacci zagorio je do gorčine nezašećerenog tonika, pršut je bio rubno jestiv, u salati od hobotnice bilo je više rajčica i ljubičastog luka (korištenje ljubičastog luka lijep je detalj) nego same hobotnice, dok je jedino sir imao okus, izgled i teksturu pristojne hrane.

Sve bi ovo bilo posve nevažno jer u turističkoj gostionici na rivi ionako ne očekujemo dobra jela, da nije cijena. Naime, na meniju te zalogajnice, koju nismo imenovali jer stvarno ne zaslužuje recenziju, pašticada košta 120, a biftek 165 kuna.

Živo nas zanima zašto lokal koji očigledno ne zna ništa o profesionalnom ugostiteljstvu misli da svojim sugrađanima pašticadu može naplaćivati 120, a biftek preko 160 kuna? Kažemo svojim sugrađanima, jer turista u Šibeniku sada nema.

Usporedbe radi, u visokoprofesionalnom i neusporedivo bolje uređenom zagrebačkom Vinodolu biftek stoji otprilike jednako, a pašticada 25 kuna manje. A kupovna moć u Zagrebu trebala bi biti bitno veća. 

Nesretna zalogajnica na šibenskoj rivi nije iznimka nego pravilo u formiranju cijena dalmatinskih b gostionica. Što ima komercijalnog smisla u sezoni. Ali, zaista nas zanima kome se takva mjesta obraćaju kad izvan sezone pokušavaju prodati tanjur pašticade za 120 kuna? Želi li da ih njihovi sugrađani mrze i preziru? Ili naprosto nemaju pojma o formiranju cijena, kao što ne znaju ništa o kuhanju i vinima.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.