Zašto volimo Anu Roš? Zato što se u Aninom porečkom Jazu može jesti i piti zabavno i uzbudljivo za prihvatljiv novac

18.07.2026.
| Kult Plave Kamenice

Našu smo kratku porečku gastronomsku turneju završili ručkom u bistrou JAZ by Ana Roš. Riječ je o jednom od najljepših restorana na Poreštini, smještenom u luksuznom butiknom hotelu Jadran na porečkoj Rivi.

Naš je porečki raspored bio pretrpan preobilnim, katkad iznimno ambicioznim večerama. Realno govoreći, nitko ne može tri dana zaredom jesti osmosljedne ili veće večere s puno redukcija i fermentacija. Treći ili četvrti dan osjećate se loše, iscrpljeno, napuhnuto i umorno i samo želite pojesti nešto jednostavno. Jednostavno, naravno, ne znači banalno. Jednostavno može biti izvanredno. Jednostavno može imati visoku dodanu gastronomsku vrijednost.

Baš se o tome radi u Jazu; Jaz, u kojem je glavni chef Denis Bačani, kuha zaista zabavnu, jednostavnu, komunikativnu, gotovo svakodnevnu hranu popularnih formata, koja zahvaljujući malim detaljima i iznimnoj tehničkoj preciznosti u svim fazama obrade sastojaka dobiva ozbiljnu dodanu gastronomsku vrijednost.

Uzmimo kao primjer Anin gazpacho, dosad najbolji koji amo jeli u Hrvatskoj. Anin se gazpacho izdvaja od pedesetak ostalih hrvatskih gazpacha po tri elementa. Prvo, juha od rajčica perfektno je kremasta, bez ostatka kožica, sjemenki i drugih nepotrebnih rustikalnih elemenata, na koje često nailazimo u gazpachu u brojnim hrvatskim restoranima. Drugo, brunoise od bresaka gazpachu daje dodatnu, dobrodošlu, slatku voćnu svježinu. I treće, relativno visoka razina čilija čini Anin gazpacho uzbudljivim. Hladno preporučujemo.

Ceviche je, također, zanimljiviji nego drugdje. Ceviche, koji je u zadnje tri godine postao hrvatsko nacionalno jelo, u porečkoj se izvedbi chefice Roš odlikuje finim, gotovo eteričnim balansom kiselog i slatkog. Cevicheu je, nažalost, nedostajalo čilija.

Roastbeef se poslužuje na kremi od dimljenih jaja, s puno povrća. Zamolili smo chefa da nam savršeno tanko rezane šnite govedine pojača nečim ljutim, pa smo dobili briljantni holandski umak od čilija.

Naposljetku, agnolotti punjeni skutom u umaku od rajčica i pinjola najukusniji su comfort food koji smo probali u Poreču (ok, ovaj put, nažalost, nismo stigli posjetiti Fogo by Bekal). Jako ukusan, jako zabavan, jako ugodan i jednostavan ručak u porečkom Jazu, s buteljom odličnog Valentina sauvignona Bianca Croce, puno S.Pellegrina izvrsnim kombuchama od smokvina lista, platili smo 169 eura.

Osoblje je ljubazno ali dekoncentrirano, a neki mlađi konobari ne poznaju ni osnove Jazove vrlo dobre i uglavnom jeftine vinske karte.