U 2. Peronu u Cerovlju jeli smo odličnog boškarina sporo kuhanog u orahovcu i pili Matoševića za 20 eura

17.07.2026.
| Luka Peranić

2. Peron je jedna od najpoznatijih istarskih konoba koja popularnost može zahvaliti i prilično dobroj strateškoj lokaciji. Nalazi se u Cerovlju, samo nekoliko minuta od silaska s istarskog Ipsilona. Kraj Cerovlja je i glasoviti vinograd Grimalda velikog istarskog vinara Ivice Matoševića. Restoran pametno tretira tu činjenicu, osim što toči Grimaldu na čaše, u suradnji s Matoševićem radi vino kuće. Tako smo uz ručak pili Matoševićev merlot 2. Peron, čija butelja stoji nevjerojatno prijateljskih 20 eura.

2. Peron, naravno, nije postao popularan samo zbog lokacije, već zbog senzibilnog pristupa kuhanju. U konobi se gotovo uvijek mogu dobiti sezonske namirnice. Za vrijeme bijelih tartufa, u 2. Peronu ih ponosno ribaju pred gostima. U jednom od prošlih posjeta uživali smo u ultra zelenim divljim šparogama.

2. Peron nije rustikalna, ali ni hiper moderna istarska konoba. Nalazi sasvim dobar balans u pristupu, i zbog toga privlače široku publiku. U 2. Peronu smo bili za vrijeme ručka na ugodno hladnoj terasi. Naručili smo nekoliko jela baziranih na mesu i tjestenini.

Pašta s pršutom, rukolom i skutom bila je izvrsna. Makaruni su bili precizno kuhani, pršut je bio ukusan i slanoćom nije nadjačao jelo već je naglasio okuse, rukola je jelu dala potrebnu svježinu dok je skuta bila ugodno slatkasta i lagana. Fuži s biftekom su također bili na razini zadatka. Iako bismo voljeli nešto manje pečeno meso, biftek je bio dobro začinjen i mekan. Obje tjestenine su došle na stol s vrlo dobrim umakom, u kojem se nije koristila ni kapljica vrhnja ili drugih prečaca i pojačivača okusa.

Za glavno jelo smo naručili fete boškarina dugo kuhane u orahovcu, s pireom od krumpira s orahom, kremom od kukuruza i domaćim pečenim krumpirom sa strane. Nikad nismo probali boškarina kuhanog u orahovcu, ali 2. Peron nas je osvojio ovim receptom. Meso se raspadalo na dodir vilice, a s gustim slatkastim umakom je podsjećalo na neobičnu verziju istarske pašticade. Koja funkcionira. Krema od kukuruza je lijepo igrala na dodatnu slatkoću, dok nas pire nije impresionirao. Osim što je vizualno nespretan, neugledne sivkaste boje, nije imao ni puno okusa. Pečeni krumpir sa slaninom i lukom je već bio puno bolji, sa zlatnom koricom i lijepom mekanom sredinom.

2. Peron je pokazao visoku razinu kuhanja i potpuno opravdao svoju popularnost. Ima i lijepu vinsku listu sa gotovo svim važnijim istarskim etiketama, a cijene su korektne. Kako smo već naveli, neka se ozbiljna vina mogu piti već za 20-tak eura. Račun za dvoje platili smo 96 eura, što je s obzirom na vino i kvalitetu kuhanja jako dobra vrijednost za novac.