PRVA PETICA ZA KONOBU! Chefica Alla Beccaccie Anamarija Kolić skuhala nam je najbolju pastu u Hrvatskoj i pripremila najbolji carpaccio u Istri

07.03.2026.
| Kult Plave Kamenice

Prije točno tri godine, Anamarija i Ivor Kolić preuzeli su popularnu rustikalnu konobu Alla Beccaccia u Valbandonu, koja već dugo nije bila u dobroj formi. U samo nekoliko mjeseci chefica i njen suprug pretvorili su Alla Beccacciu u najmoderniju istarsku konobu. Sad su otišli i velik korak dalje. Alla Beccaccia je uvjerljivo najbolja hrvatska konoba u kojoj smo dosad jeli. I prva koju ocjenjujemo peticom. Doduše, minus peticom jer čiste petice uglavnom čuvamo za bolje Michelinove restorane.

Što Beccacciu razlikuje od dobrih istarskih i hrvatskih konoba?

1. Razumijevanje sastojaka. U Beccacci imaju pet ili šest jela od boškarina, ali im ne pada na pamet da gostima ponude biftek od boškarina, jer boškarin nije životinja za steakove. A ovo je samo jedan karakterističan primjer razumijevanja lokalnih i drugih važnih sastojaka.

2. Razumijevanje žanra Kolići znaju da konoba mora držati i peku, pa tako uz cvjetiće, briljantno marinirani luk, minijaturne ukiseljene lisičarke i druge detalje iz visoke bistronomije, u Beccacci svakodnevno peku teletinu i pjetliće ispod peke. Sadržaj peke izgleda bolje nego u većini drugih konoba. Kolići, premda suvereno vladaju repertoarom visoke gastronomije i fine dininga, ne koriste njegove anakrone, banalizirane elemente poput recimo nesretnog sferificiranog balsamica, kojeg bi trebalo zakonski zabraniti.

3. Gotovo savršene kulinarske tehnike Gospođa Kolić studirala je na CIA-i. Vidi se da je bila dobra studentica. Jučer smo u Beccacci probali sedam ili osam jela i osim nedovoljno obrađenog češnjaka u humusu, nismo uočili ni jednu grešku.

4. Bogomdani talent za okuse i teksture Fuži s divljim šparogama i prženim bademima u kremastom umaku od žumanjka i limuna najbolja su pasta koju smo u zadnjih pet godina probali u Hrvatskoj, ne računajući virtuozne tjestenine Bobe Ceree u Miramareu na Sv. Nikoli. Carpaccio je bio jednako savršen: gotovo topao, deblje narezan, serviran s divljom rukolom, livadnim radićem i optimalno ljutim sjemenkama čilija.

Vinska lista nadprosječno je dobra za konobe, s vrlo decentnim cijenama. Pili smo šampanjac Louis Barthelemy Amethiste (16 eura čaša), Bertošin šampionski Teran i Matoševićevu Zelenu Grimaldu, koja košta 45 eura za regularnu butelju. U restoranu više nije bilo butelje od 0,75 l, pa nam je gospodin Kolić otvorio raritetni magnum iz 2020. To je godište ovog sjajnog vina punjeno isključivo u magnume. Alla Beccaccia ima Michelinovu preporuku. Uz još malo ambicija, kadra je krenuti prema zvjezdici.