KAKO UBITI GASTRONOMIJU Volta u Fužinama dobiva svježe gljive, ali servira isključivo lanjske, smrznute ili sušene

17.09.2025.
| Luka Peranić

“Dobar dan, imate li što od svježih gljiva?” upitali smo čim smo sjeli za stol u restoran Volta u središtu Fužina. “Nažalost ne, sve su prošlogodišnje. Danas je nešto došlo, ali ih zapravo nemamo na jelovniku,” rekao nam je mladi konobar. Ova izjava nas je zbunila. Kako je moguće da restoran ima svježe gljive u kuhinji, a ne želi ih dati gostima? Također, kako je moguće da restorani u Gorskom kotru, gljivarskom epicentru Hrvatske, već tjednima nemaju svježe gljive na jelovnicima, kad su u Zagrebu dostupne od početka rujna?

Politika gljiva u gorskokotarskim restoranima je potpuno promašena. Umjesto da posebno ističu gljive na kartama i od njih rade posebna i kreativna sezonska jela, ponašaju se kao da ih skrivaju i da jedva čekaju da prođu i sezona gljiva i upiti gostiju. Kako u okolici nije radio nijedan drugi dobar restoran, odlučili smo ostati u Volti i istražiti što zapravo kuha.

Volta jest solidan restoran s profesionalnim procedurama, možda i jedan od boljih restorana u Gorskom kotaru. Budući da su nam se jele gljive, naručili smo nekoliko jela s gljivama iako smo već znali da ih nećemo dobiti svježe. Rižoto s lisičarkama, bukovačama i vrganjima bio je tehnički dobar, kremast i ukusan, natprosječan za tužne hrvatske standarde rižota. Možemo samo zamisliti kakav bi bio sa svježim gljivama.

Ravioli punjeni raguom od jelena su bili najbolje jelo koje smo dobili, s dubokim okusima jelenjeg mesa i korektnim umakom od vrganja, Voltini ravioli pripadaju klasi boljih jela u gorskokoratrskim restoranima, koji prirodno teže težoj hrani. Mladi veprić je bio uzoran, duga priprema omekšala je meso i koncentrirala okuse, a dobar je bio i domaći krumpir. Jedina zamjerka je preogromna porcija koju prosječan gost sigurno ne može sam pojesti. Volta je vrlo dobar restoran za standarde Gorskog kotara. Na meniju smo još vidjeli gulaše i nekoliko jela od divljači što je dobro, ali moramo ponoviti da nije dobro što se očigledno ne poštuju sezone i najbolje lokalne namirnice.

Volta ima i vrlo dobru vinsku listu, na kojoj je i nekoliko hrvatskih vinskih hitova poput Santa Elisabette i Punta Grece, a mi smo pili OMO refošk. Cijene vina su suzdržane u odnosu na restorane na moru. Račun za dvoje smo platili 130 eura.