
Prije mjesec dana u jednom smo zagrebačkom hotelu pokušali naručiti šampanjac, pa nam je konobarica donijela istarski pjenušac uz obrazloženje da je mnogo jeftiniji od šampanjca.
Prošle smo subote u vinskom baru u centru Zagreba pokušali naručiti šampanjac, pa nam je mladi konobar, zaposlen, eto, baš u vinskom baru, počeo nabrajati koje vrste prosecca toči.
Pošto smo ponovili da želimo šampanjac, a ne pjenušac, kazao je da misli da nema ništa iz Champagne, pa smo otišli u drugi vinski bar, gdje smo dobili šampanjac.
Prije desetak dana u luksuznom hotelu u centru Poreča mladu smo konobaricu zamolili za čašu šampanjca, koji se u redovnoj ponudi nalazi na vrhu karte pića u hotelskom baru. Konobarica nas je svejedno pitala želimo li lokalni Misal.
Riječ je, dakle, o epidemiji neznanja koja je zahvatila mlađu konobarsku populaciju. Prije pet ili šest godina skoro svi konobari u lokalima koji drže šampanjce znali su razliku između šampanjca i pjenušca. Danas masovno ne znaju.
Pa evo podsjetnika:
Šampanjci nisu nikakva ezoterična ni ekskluzivna vina.
Naprotiv, godišnje se proizvede oko 300 milijuna boca. Šampanjci su, dakle, prilično masovni proizvod.
Stoga je potpuno nedopustivo da bilo tko tko radi u ugostiteljstvu ne zna razliku između šampanjca i pjenušca: to je kao da radite u autoindustriji, a ne razlikujete benzinca od dizelaša ili hibridnog automobila.
Bazično neznanje o sadržaju vlastitog posla danas je uistinu strateški problem servisnog dijela hrvatskog ugostiteljstva i hotelijerstva. I to u vrijeme kad su sve osnovne informacije od nas udaljene jedan do tri klika.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.