DECANTER 2026 Hrvatska je od danas i službeno svjetska vinska velesila. Po kvaliteti 

U zadnjih godinu dana brojni restorateri i hotelijeri govorili su nam da na svojim vinskim kartama planiraju hrvatska vina zamijeniti talijanskim i španjolskim, jer su uvozna vina jeftinija i bolja. Pa smo ih uvjeravali da su to notorne gluposti: talijanska vina do deset eura nikad ništa ne valjaju. Španjolska vina do deset eura uglavnom su prosječna, premda se mogu naći iznimke. Austrijska vrhunska vina do deset eura ne postoje.

U svim takvim razgovorima uvjeravali smo naše sugovornike da su hrvatska vina kvalitetnija od 90 posto talijanskih, španjolskih, austrijskih, mađarskih i južnoameričkih vina u nižim i srednjim cjenovnim rangovima. Danas je stigla i službena potvrda.

Hrvatska je osvojila jednu titulu Best in Show, još pet platinastih i 34 zlatne medalje na Decanter World Wine Awards, najvažnijem svjetskom vinskom ocjenjivanju koje organizira londonski magazin Decanter. S obzirom na činjenicu da se u Hrvatskoj, nažalost, vinova loza uzgaja na manje od 20.000 hektara, ovaj je rezultat ravan plasmanu hrvatske nogometne reprezentacije u finale Svjetskog prvenstva.

Ovaj senzacionalni rezultat govori o stalnom napretku hrvatske vitikulture i vinarstva, za što su zaslužni i revolucionarni enolozi poput Milana Budinskog i Slavena Jeličića, njihovi investitori, ali i kontinuirani rast kvalitativnih standarda u većini hrvatskih vinarija. Iznimno je značajno da je Decanter 2026 dodatno afirmirao najvažnije hrvatske sorte: malvaziju, plavac, teran, graševinu i grk.

Jednako je važno da su platine i zlata raspoređene po skoro svim hrvatskim vinogorjima, od Istre i Dalmacije, do Slavonije i Iloka. Baš taj podatak govori o stalnom rastu kvalitete hrvatskog vinarstva na nacionalnoj razini.

Kad je riječ o pojedinačnim dosezima, smatramo da je platinasta medalja za Markusov Dingač Pepeljuh najvažnije priznanje koje je Hrvatska dobila na DWWA 2026. Dingač je, naime, najstarija hrvatska vinska apelacija. Dingač dosad nije dobio ni jednu Decanterovu zlatnu medalju. A sad je Markusov Dingač Slavena i Ivone Jeličić osvojio platinu. Riječ je o povijesnom trijumfu.

Pojedinačno govoreći, najuspješnija je hrvatska vinarija na DWWA 2026 korčulanski Zure. Korčulanski Zure osvojio je jednu platinu i tri zlata.

Dalmatinski Ego osvojio je tri zlata, za Pošip, Maraštinu i Prošek. Tri zlatne medalje osvojio je i Motovunac Klaudio Tomaz. Osobito raduje zlato s visokih 96 bodova za Avantgarde, bazičnu i neskupu Tomazovu malvaziju. To zlato govori da hrvatska vina i u niskom rangu cijena dostižu svjetsku kvalitetu.

Tri zlata osvojio je i plastovski velemajstor Ante Sladić. Sladić, veliki obožavatelj Arsena Dedića, prvi je dalmatinski vinar koji je dobio Decanterovo zlato za opolo, vrstu rosea koja je donedavno bila potpuno zanemarena.

Poseban osvrt zaslužuje hvarski mikrovinar Tonči Marijan, čiji je Plavac Plaža odnio titulu Best in Show. Gospodin Marijan prije desetak je godina postao prvi hrvatski vinar sa zlatnom medaljom za plavac mali.

Zlata za Rossijev Monte d’Oro i Deklićevu malvaziju Konstantin gotovo da su se očekivala. Marko Fakin i braća Benvenuti dugogodišnji su pretplatnici na najviša Decanterova priznanja. Drago nam je da se motovunskom krugu Decanterovih šampiona pridružio i Robi Bertoša sa svojim uistinu izvanrednim Teranom iz 2022. Bertoši smo uoči Božića rekli da će skoro sigurno dobiti zlato.

Platinasta medalja za Bastiànovu odležanu malvaziju Marchiori zatvara prvi krug uspjeha novog vinskog projekta, koji je u samo četiri godine došao do najviših svjetskih priznanja. Privatno govoreći, posebno nas je razveselila zlatna medalja za malvaziju Robiniu Ivice Matoševića, jednog od utemeljitelja i glavnih ideologa hrvatske moderne vinske industrije. A možda najviše optimizma bude dva zlata za Romiće iz Kutine. Tko bi ikad pomislio da će Kutina dobiti dvije svjetski vrijedne zlatne medalje za vino?

Usprkos sjajnim vijestima iz Londona, ne smijemo biti euforični. Zbog četiri razloga. Prvo, Hrvatska ima zastrašujuće malo vinograda. Prije stotinjak godina samo je u Istri bilo četiri puta više vinograda nego danas u cijeloj zemlji.

Drugo, hrvatska vina gotovo da ne postoje na vinskim kartama relevantnih svjetskih restorana, osim nekoliko bizarnih etiketa koje su se ondje probile zbog networkinga, a ne zbog kvalitete. Treće, hrvatsko je tržište i dalje prepuno falsificiranih vina. I četvrto, više od devedeset posto hrvatskih konobara ne zna ništa o vinu, što izravno utječe na slabiju prodaju vina u restoranima: nevozač ne može prodati auto jer mu kupci opravdano ništa ne vjeruju.

Fenomenalan rezultat hrvatskih vina na Decanteru 2026 trebalo bi iskoristiti kao pokretač za ispravljanje strukturalnih pogrešaka u hrvatskoj vinskoj industriji.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.