Savudrijski Petul najbolji je francuski restoran otvoren u Hrvatskoj od Tiffanya do danas

09.05.2026.
| Kult Plave Kamenice

U petak oko šest popodne u Petul u Zambratiji kraj Savudrije (bivša Pergola) ušetalo je četvero čilih i veselih osamdesetgodišnjaka, koji su govorili francuski. Bila je to društvo bake Emie Guillot, djevojke iz Pariza koja se prije par mjeseci iz najljepšeg grada na svijetu preselila u najzabitiji dio Istre.

Emie Guillot radila je u najboljim pariškim hotelima i restoranima, poput Plaze Athénée, Georgesa V. i Pruniera. Grand-mère Guillot i njeni prijatelji vozili su dvanaestak sati u malom Citroënu C4, sve od Ardèchea do zapadne Istre da bi posjetili Emie u senzacionalnom restoranu Petul, otvorenom ovoga proljeća.

Umaški chef Daniel Božić nekoliko je godina proveo u restoranskom sustavu velikog Yannicka Allénoa, čiji restorani imaju ukupno više od deset Michelinovih zvjezdica. Alléno je uz Alaina Passarda vjerojatno najvažniji francuski chef 21. stoljeća.

Guillot i Božić upoznali su se u Parizu pa su odlučili ostaviti blistava svjetla velegrada i preseliti se u minijaturnu Zambratiju kraj male Savudrije. Gdje su u manje od dva mjeseca stvorili apsolutnu senzaciju: Petul je gastronomski jednako dobar kao porečki Jaz Ane Roš i ne baš drastično slabiji od genijalnog Harry’s Piccola Poreč.

Petul, koji se nalazi u prostoru bivše Pergole iznimno talentiranog Fabricija Vežnavera, najbolji je francuski restoran u povijesti neovisne Hrvatske i najbolji francuski restoran ikad u Hrvatskoj još od zagrebačkog Tiffanya. Danijel Božić u Petulu kuha visoko sofisticiranu parišku bistronomsku hranu s dosta istarskih sastojaka. Jela su neviđeno lijepa i besprijekorno ukusna.

Kasni ručak u zelenom Petulovom vrtu počeli smo kroketima od istarskog pršuta s bechamelom i mladim zeljem na kremi od poriluka. U svakom drugom istarskom bistrou ovi bi kroketi zaslužili hvalospjeve, no ovdje su, pokazalo se, bili tek diskretan uvod u gastronomski vatromet.

Slijedila je izvrsna višebojna terina od trilje na savor s mladim lukom, koja ubija u pojam skoro sve istarske savore zajedno. Škampi u tankim cigarama od lisnatog tijesta, posluženi s artičokom i klasičnim provansalskim umakom barigoule, novi su pogled na najcjenjenije hrvatske rakove.

Kaneštrele i jakovske kapice u ekstremno putrastom lisnatom tijestu toliko su slasne da bismo ih mogli jesti cijeli dan i noć, kad ne bi provocirale teži srčani udar. File divljeg brancina poslužuje se omotan u cvjetove tikvica s umakom Billy By napravljenim od pravog šafrana. Ovaj spektakularni umak, koji se može usporediti s najboljim umacima u Cap Aureu i Agli Amici, dolazi iz Allénoove knjige recepata visoke francuske kuhinje.

Grdobina u beurre blancu s tuilleom od anisovih sjemenki i sotiranim grahom bila je raskošna i slasna. Već nas godinama ni jedan hrvatski restoran relativno anonimnih restoratera nije toliko oduševio kao Petul u petak popodne.

Vinska je lista nažalost bezvezna i nedostojna tako veličanstvene hrane. Servis je na razini velikih klasičnih pariških hotela palača. Fantastičan ručak u Petulu platili smo 233 eura, s dvije butelje boljih lokalnih vina.