
Ovo nije lista restorana u kojima se nužno najgore jede. Ovo je lista restorana koji su profesionalno najgore organizirani, ne pokazuju dobre namjere prema hrani (pa ni prema gostima), loše utječu na kvartove u kojima djeluju i kojima je hrana tek pokriće za druge vrste posla. Ovo je, dakle, lista restorana koji zbog različitih razloga kompromitiraju zagrebačku gastronomsku scenu.

Šestinski lagvić raspolaže najljepšom terasom u Zagrebu. Smješten u zelenilu, u podnožju Sljemena, Lagvić pruža nevjerojatno lijepe poglede na Zagreb, od Šestina do Save. Nažalost, hrana u Lagviću iz godine u godinu sve je lošija, a poneki su ekscesi upravo nevjerojatni, poput posluživanja neprepečenog starog kruha ili smrznute kuhane šunke. U Zagrebu, budimo pošteni, postoji i niz lokala gdje se jede lošije nego u Lagviću. Ali ne postoji ni jedan restoran na superiornom položaju, važnom za cijeli grad, koji se tako nemarno odnosi prema hrani. Šestinski lagvić treba hitno i temeljito profesionalizirati.
By the Way je narodnjački klub prerušen u restoran. By the Way radi do četiri ujutro, a na radiju se reklamirao razbijanjem čaša. Osnivač tog “restorana” ima deblji kriminalni dossier, koji uključuje pravomoćnu presudu za teško nasilje, kao i recentno uhićenje.

Ovdje je riječ o ugostiteljski možda najzapuštenijem lokalu u cijeloj Tkalčićevoj. Koncepta nema, servis je amaterski, kuhanje površno, sastojci veoma loši, a interijer se mjestimično raspada. Da je Tkalča mala, nikog ne bi bilo briga. No, Kozel Pub Tkalča veoma je velik lokal s prostranom terasom na početku Tkalčićeve, koji pred brojnim strancima legitimira (ili delegitimira) glavnu zagrebačku turističku ulicu.

U vrtu Zagrebačke pivovare desetljećima je radio restoran K pivovari, koji nije bio ništa posebno ali je bio relativno korektan. Na lijevoj, velikoj terasi restorana K pivovari prvi smo put jeli još 1986. godine i nije nam bilo grozno. Otkako se K pivovari pretvorio u Pivanu, hrana katkad zna biti uistinu grozna, poput uvjerljivo najgoreg lungića kojeg smo probali u Zagrebu, a jelovnik sadrži ponešto bizarnih elemenata, poput četiri ili pet različitih salata od kvinoje. Pivana je najveći restoran u najvećoj zagrebačkoj ulici. Pivana se nalazi u reprezentativnom, povijesno važnom prostoru. Zaista žalosti da je već dugo u tako lošem stanju.

Umami se jednom davno nalazio u Skalinskoj ulici, gdje je pripremao nekoliko korektnih azijskih jela (i loš curry). Umami je bio prethodnik azijskog street fooda/fast fooda u Zagrebu. Onda se industrijalizirao i zauzeo veliki, središnji prostor Branimir Centra, gdje je hrana u najboljem slučaju rubno jestiva, a sigurno nije ukusna. Branimir Centar gastronomski je definitivno najgori shopping mall u Zagrebu.

Kung Fu Express priprema uvjerljivo najgoru hranu koju smo probali u zoni Tkalčićeve ulice, što je, s obzirom na žestoku konkurenciju, dosta veliko, šampionsko postignuće. Doduše, nismo imali snage kušati ništa iz onog crnogorskog njujorškog fast fooda koji se lani otvorio na sjeveru sirote Tkalčićeve.

Prvo, Mr. Chen nema nikakve veze s restoranima čuvene gospođe Chen, vlasnice Asie. Drugo, Mr. Chen personificira sve najgore značajke loših kineskih restorana. Riječ je o slabim sastojcima, lošem kuhanju i višku umjetnih aroma, okusa i boja. Mr. Chen daje vam mnogo razloga da trajno zamrzite kinesku gastronomiju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.