Hrana u Dubravkinom putu najbolja je unatrag osam godina, tko god ondje kuhao (nismo uspjeli provjeriti je li to i dalje Tibor Valinčić)

03.03.2026.
| Kult Plave Kamenice

Naslov se, očigledno, odnosi na Tibora Valinčića, jednog od najtalentiranijih hrvatskih chefova mlađe generacije. Evo zašto. Petnaestak minuta nakon što smo u utorak oko dva sjeli na prelijepu terasu Dubravkina puta, telefon je zasvijetlio. U poruci je pisalo da Tibor Valinčić više ne kuha u Dubravkinom putu kojem je donio Michelinovu zvjezdicu, nego pokreće restoran u rodnom Bjelovaru. Odmah smo pitali sommeliera je li to točno.

Čovjek se izvrsno snašao. Odgovorio je, doslovno: “Tu se sad događaju razni kontakti. I ja sam čuo da Tibor otvara svoj restoran. Međutim, Tibor večeras dolazi odraditi smjenu, a sutra imamo probu novog degustacijskog menija,” zaključio je pametni sommelier.

U međuvremeno smo doznali da je Dubravkin put angažirao Matea Silija, sous chefa iz krčkog fine dininga Villa Rova. Zatim smo poslali mail chefu Valinčiću, koji nam je odgovorio nakon što je objavljen ovaj članak. Tibor Valinčić potvrdio je da je još uvijek član tima Dubravkinog puta, ali je bio privremeno odsutan iz restorana zbog snimanja koje će trajati tijekom ožujka. “Ukoliko ikada dode do nekih promjena, mediji će biti pravovremeno o tome obaviješteni,” poručio Valinčić. Tko god da je u utorak kuhao u Dubarvkinom putu kuhao je po Valinčićevim receptima, a ono što sasvim sigurno znamo jest da u Dubravkinom putu punih osam godina nismo jeli bolje nego danas.

Bouillabaisse od zubaca i škampa dubok je, aromatičan, srednje koncentriran i elegantan. Špageti s jako grilanim repovima škampa u umaku od kulena apsolutno su senzacionalni; riječ je o jednom od najboljih jela koja se trenutno mogu naručiti u Zagrebu. Millefeuille od janjećeg vrata s listovima kupusnjače koji glume listove tijesta najsnažniji je izraz crvenomesne visoke bistronomije u Zagrebu, uz Horvatove cannelone od janjetine i Vinodolov burek od janjetine. Soufflé je fenomenalan, a ni brioche ne zaostaje. Jedina velika greška jest aroma tartufa na maslacu posluženom uz tartar biftek. Zbog tog nerazumljivog kičeraja Dubravkin put dobio plus četiri umjesto minus pet.

Vinska lista pruža možda najbolju vrijednost za novac u Hrvatskoj. Podveršičevu Kapju platili smo samo 68 eura, što je jeftinije nego u Sloveniji i Italiji. Moët Grand Vintage košta manje od 100 eura. Bazični Drappier košta 77 eura, a svježa hrvatska vina 39 eura, što je sve nevjerojatno povoljno za restoran s Michelinovskom zvjezdicom. Servis je bio bio besprijekoran. Odličan ručak za troje platili smo 322 eura.