Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prosecco je lani postavio nove apsolutne prodajne rekorde. U 2025. prodalo se 667 milijuna boca prosecca, što je 1,1 posto više nego u 2024. A u 2024. prodalo se sedam posto više boca prosecca nego u 2023. Još je značajnije da je najveći rast prodaje zabilježio Prosecco Superiore DOCG. Riječ je o najskupljoj kategoriji prosecca koju proizvodi ukupno 220 vinarija. Prodaja Prosecca Superiore DOCG lani je porasla za više od 8 posto: u Italiji i širom svijeta prodalo se čak 98 milijuna butelja najskupljeg prosecca koji je, međutim, i dalje bitno jeftiniji od šampanjca.
Važno je naglasiti da je u 2025. godini Francuska postala treće najveće tržište za prosecco, što nužno utječe na pad prodaje šampanjca. Šampanjac ustvari nije posebno skup s obzirom na visoke troškove proizvodnje. Šampanjac ne može biti osjetno jeftiniji nego što je danas (ovdje ne mislimo na kategoriju luxury cuvée koja jest preskupa). Šampanjac gubi povijesnu bitku s proseccom zato što se u Champagni svake godine puni bar stotinjak milijuna boca posve beskarakternih pjenušavih vina, koja zbog inferiorne kvalitete ne mogu privući stariju publiku koja se razumije u vino. A mlađi kupci ne piju šampanjce jer su im u startu preskupi.
Šampanjci, dakle, sve više gube status široko prihvatljive vrijednosti za novac. No, šampanjci su ipak najmanji problem globalne krize vinske industrije, koja se prečesto objašnjava navodnom nesklonosti generacije Z redovitom konzumiranju alkohola. Šampanjci će se uvijek izvući jer imaju status vina za proslave, ali i zato što su zaista dobri šampanjci toliko jedinstveni da ih ni najbolji primjeri prosecca nikad neće moći nadomjestiti.
Jedan od stvarnih glavnih problema globalne vinske industrije, koji dovodi do pada prodaje vina, jest masovna iritiranost cijenama vina. Sve više kupaca smatra cijene raznih kategorija vina nedopustivo visokima, bilo da je riječ o petnaestak eura za mlado bijelo vino ili o 300 eura za bordeaux visoke srednje klase. Vino je, naprosto, steklo imidž hrvatskog turizma: potrošači širom svijeta misle da je neopravdano skupo.
Kako se to dogodilo? Početkom dvijetisućitih u New Yorku se svih prvih pet bordeauxa iz klasifikacije 1855. (Lafite, Latour, Margaux, Haut Brion i Mouton Rothschild koji je mnogo kasnije stekao status first growth) u New Yorku se, dakle, svih tih pet vina iz berbe 1997. prodavalo za točno 137 dolara. U Londonu su se ista ta vina iz iste berbe, koja je bila jako loša za crne bordeauxe ali genijalna za slatke, prodavala za 95 do 100 funti. Te su cijene bile prihvatljive i pristojne.
Samo pet godina kasnije, istih tih pet vina iz jednako loše berbe 2002. koštala je više od 200 funti. Uoči pandemije postalo je nemoguće kupiti novu berbu prvih pet bordeauxa za manje od 500 ili 600 funti. I tu su bordoška vina pukla: danas cijene padaju, ali nedovoljno. Bordeaux, kao najvažniji svjetski proizvođač crnih vina, postao je globalni simbol za uvredljivo skupa starinska vina.
Primjer recentnih tržišnih problema bordoških vina važan je za sve kategorije vina osim onih vrlo rijetkih, poput burgundskih grand cruova, kojima cijene nikad neće pasti jer ih je premalo. Isto vrijedi i za kultna vina od Screaming Eaglea do Le Pina i pojedinih njemačkih rizlinga. Međutim, skoro sva druga vina u golemoj, nikad raznolikijoj svjetskoj proizvodnji riskiraju da ih potrošači odjednom počnu smatrati precijenjenima i antipatičnima. Da se to ne bi dogodilo, pred globalnom je vinskom industrijom, uključujući i hrvatsku vinsku scenu, veoma težak zadatak: potrebno je stalno dizati kvalitetu ali držati cijene na šire prihvatljivoj razini. Nastave li cijene vina rasti, potrošnja će još brže padati. To je nesporna činjenica, koju moraju usvojiti svi sudionici vinskog biznisa.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
