BOŽIĆ U LIMU U Vikingu smo pojeli najčišću salatu od rakovica, kojih ove godine gotovo da nema jer su ih, navodno, pojele hobotnice

23.12.2025.
| Kult Plave Kamenice

“Znate, stari peškaduri kažu da je rakovica ove godine manje, jer je more prepuno hobotnica. A hobotnice se hrane rakovicama”, tumačio nam je u nedjelju oko jedan nenadmašno šarmantni Robi Rojnić, maître d’ Vikinga u Limskom kanalu, jednog od najboljih istarskih ribljih restorana.

“Ali nije to samo zbog hobotnica. Radi se o dugoročnom trendu smanjivanja broja rakovica u Istri. U Rovinju ste prije dvadesetak godina rakovicu mogli uhvatiti blizu obale, a sad ih uopće više nema. Kad sam se počeo baviti ovim poslom, i ribari i kuhari govorili su da se rakovice iz Premanture okusom jako razlikuju od rakovica iz Rovinja, a da su rakovice iz Novigrada opet različite od rakovica iz Rovinja i Premanture. Sve to zbog drukčije ishrane na pojedinim lokacijama. Danas je, nažalost, u Istri premalo rakovica da bismo ih mogli uspoređivati”, nastavio je svoj masterclass o rakovicama žovijalni gospodin Rojnić. Da bi nam donio fenomenalnu salatu od kvarsnerskih rakovica, jer ni Viking nije uspio nabaviti istarske, premda su u punoj sezoni.

Rakovice smo ove zime dosad jeli kod Morena Coronice doma. Nismo ih dobili ni u jednom restoranu, iako ih u ovo doba godine uvijek tražimo. Nije ih bilo čak ni u Batelini, koja načelno drži sve što pliva ili hoda po morskom dnu, a da je ukusno; u restoranu obitelji Skoko prije desetak dana kazali su nam da se rakovice ove godine slabije love.

Vikingove rakovice, kvarnerske a ne istarske, bile su uistinu senzacionalne u čistoći okusa. U oklopu je posluženo čisto, nezačinjeno bijelo meso. U zdjelici kraj ljušture donijeli su nam smeđu kremu od “iznutrica” rakovice. Kad smo kremu umiješali u meso, uz par zrna soli, dvije kapi Chiavalonova ulja i kap limuna, dobili smo briljantni koktel koji nam otvara apetit i dva dana kasnije, dok pišemo ovaj tekst.

Osim rakovica za sjećanje, u ugodno popunjenom Vikingu pojeli smo desetak ožujski debelih kamenica, par preslatkih škampa na pari i sočnu, ukusnu škrpinu s gradela. Nismo, nažalost, imali dovoljno apetita da bismo se suočili s velikom umbrinom, relativno rijetkom mesožderkom raskošnog okusa i čvrste teksture, koja je u nedjelju sa živim hlapovima dominirala Vikingovim impresivnim ribljim pladnjevima. Uz svakodnevno bogat izbor divljih riba i rakova, logično je da je 60-godišnji restoran obitelji Matošević pun cijele godine.

PODIJELI