Giannino je i dalje jedan od od boljih rovinjskih restorana, ali neka su jela postala premasna

Pred Giannino, ikonografski rovinjski restoran, došli smo otprilike pola sata nakon podne. U tom trenutku u restoranu nije bilo nikoga, pa čak ni osoblja koje bi dočekalo potencijalne goste. Stoga smo par minuta u restoranu bili sami ne znajući radi li uopće. Nakon nekoliko minuta samoće, restoran je ipak proradio i ubacio u svoju poznatu ugostiteljsku brzinu.

Terasa nažalost nije radila pa smo opet bili sami u lijepo uređenoj blagovaonici. Biti jedini gosti u restoranu prilično je depresivno pa vam nerijetko i najbolja hrana neće odgovarati radi komorne atmosfere. Srećom, za otprilike petnaestak minuta, Giannino se veoma ugodno popunio.
Sve ovo govori o strašno važnoj činjenici da su restorani socijalna mjesta gdje se ljudi, odnosno gosti, neposredno druže pa i prosječna hrana u dobrom ambijentu i atmosferi može postati zadovoljavajuća i obrnuto. Giannino nema prosječnu hranu, već obiluje svježom ribom i dnevnim ulovom. Shodno tome smo naš lagani nedjeljni ručak otvorili legendarnim spicy kozicama.

Poveće kozice, nevjerojatno sočne i bogate bile su zaista idealne za početak, ali s nekoliko pogrešaka. Prvo, nedostajala im je jedna riječ iz imena, a to je ljutina koje nije bilo nigdje pa ni u tragovima. Nadalje, cijelo jelo je bilo premasno. Tanjur je doslovno plivao u maslinovu ulju što ne mora nužno biti loše, ali je iritantno kad se nakon svakog zalogaja morate hvatati za ubrus. Focaccia koja je stigla zajedno s predjelom apsolutno je briljirala, ali budući da su focaccie po prirodi nešto masnije, sve zajedno je dodatno zamastilo ionako masni tanjur. Maslinovo ulje koje se proizvodi za obitelj Pellizzer i njihovu vrijednu skupinu restorana je fantastično i neonski zeleno, s dubokim blago ljutim okusima. Jedno od najboljih maslinovih ulja koja se proizvode ekskluzivno za restorane.

Buzara od očišćenih repova škampi također je bila ukusna, ali je krivo navedena. U njoj buzare nije uopće bilo, niti crvene niti bijele, već je cijelo jelo podsjećalo na kakav škamparski aglio e olio bez jakih nota češnjaka, što opet nije nužno loše.
Jadranske lignje s palentom na tavu također su slasne, s čvrstom teksturom i dinom palentom, ali su patile od viška neugodne masnoće. Voljeli bismo da je umjesto prevelike količine masnoće u svim jelima na vrh stavljena lijepa količina njihovog svježeg maslinovog ulja. Millefoglie su upravo sjajno završile lagani riblji ručak.

Iz Giannina smo ipak izašli zadovoljni uprkos greškama. Ponajviše zato što je Giannino pozitivan primjer rovinjskog ugotiteljstva čiji se poslovni model zasniva na zadovoljstvu gostiju, nema prevarantskih praksi. Ako nečeg nema u restoranu to jednostvano nećete dobiti, što je još uvijek rijetkost među rovinjskim restoranima. Gianninov servis vrlo je dobar kad proradi. Gotovo svi gosti koji su došli u prijateljskom su odnosu sa servisom, što danas nije česta pojava i ukazuje na kontinuitet.

Također, Giannino ima vrlo dobru vinsku listu s mnogo istarskih vina, ali i druhe hrvatske etikete, kao i posebnu sekciju biodinamičkih vina. Odlično je što, ako pitate, neka vina možete dobiti i na čaše, poput fantastičnog Bastianovog rosea. Riblji ručak i nekoliko čaša vina platili smo 105 eura. S obzirom na skupoću Rovinja ta cijena uopće nije loša. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.