Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Točkica u Maceljskoj ulici na rubovima Trešnjevke, konceptualno je briljantna. U točkastoj blagovaonici, gdje se hrana poslužuje u starinskim emajliranim posudama poluglasno pjevaju Zvonko Špišić, Drago Diklić i Arsen Dedić. Bolje ne može.
Meni je detaljno razrađen: svaki se dan servira jedno dnevno jelo koje nije neambiciozno, pa je srijeda dan za pašticadu. Meni zatim ima posebnu stranicu za riblji petak sa šest ili sedam morskih tanjura, što je pametno i komercijalno. Ispred restorana stoji crna ploča s desetak jela koja se preporučuju tog dana što je uvijek atraktivno, a tu je još i fiksni meni koji se proteže od tartar bifteka do bečkog.
Sezonska jela zauzimaju važno mjesto na svim segmentima jelovnika, o čemu svjedoči i sarma s naše glavne fotografije. Vinska lista u mnogim je segmentima izvrsna. Ona sadrži puno prirodnih vina, veoma dobru Coravin selekciju (čaša Gravnerove Rebule košta 29 eura, ali svaka je Coravinova selekcija skupa) kao i nekoliko desetaka dobrih hrvatskih i slovenskih vina za pristojan novac. Kao jedine dvije veće greške na vinskoj karti ističu se cijene šampanjca i izbora Dingača. Kvartovski i bistro, ako već drži šampanjce, treba imati i barem jedan dobar radni šampanjac koji košta deset ili jedanaest eura za čašu, odnosno 70 do 80 eura za bocu; kad je riječ o Dingaču, Dingač je preozbiljna apelacija da bi Točkica nudila jedan do najspornijih Dingača na tržištu.
Sve bi ovo, ponavljamo, bilo potpuno irelevantno za susjedski bistro u zapadnoj Trešnjevki da se Točkica ne promovira ekstenzivnom vinskom listom. Izbor piva nije impresivan. Zagrebački kvartovski bistro trebao bi držati zagrebačka craft piva a ne pretežno piva iz Carlsbergova portfolija. Ok, zna se da globalne korporacije poput Carlsberga malim ugostiteljima nude pivo po više nego promotivnim cijenama i jasno je da mali restorateri tako zatvaraju svoju financijsku konstrukciju, ali bi se Točkica možda ipak trebala izboriti za nešto više neovisnosti kad je riječ o zagrebačkim craftovima.
Ovo su sve ipak manje zamjerke, jer je Točkica, ne samo zbog ambijenta i glazbe nego i zbog hrane, zaista jako, jako dobra. Jučer smo u Točkici ručali ogromnu porciju sarme s pireom i jednako veliki bečki s krumpirovom salatom i salatom od svježeg zelja. Sarma je bila klasična, starinska s dimljenim mesom, kućna u onom dobrom smislu te riječi pa smo ispraznili tanjur.
Bečki je bio neobično debelo rezan, s možda ne baš najhrskavijom korom, što upućuje na prenisku temperaturu masnoće, ali s vrlo ukusnim i iznimno mekim mesom, koje jedva da je trebalo rezati. U porciji dolaze dva šnicla što je, naravno, previše. Salata od svježeg bijelog zelja, poslužena s vrlo finim bučinim uljem i bučinim košticama, doimala se toliko svježom kao da se kupus ribao tek nakon što smo ga naručili. Kao desert donijeli su nam lijepo serviran Kumparičkin mladi sir s grožđem i maslinama.
Lista sireva i pršuta, panceta i kobasica dosta je privlačna. Kruh je nažalost, bezvezan. Veoma dobar kasni ručak u Točkici, uz dvije čaše Meinklangova ružičastog pjenušca i butelju odlične Bibicheve Žutine iz 2022. platili smo 87 eura, što je više nego dobra vrijednost za novac. Nažalost, nismo imali prostora za kuglof, kolač koji se prerijetko pojavljuje u zagrebačkim restoranima,
Maceljska 21, Zagreb
HRANA -4/5 VINA -4/5 AMBIJENT 4/5 SERVIS +3/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
