Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Posjetili smo opatijski i riječki advent. Kiša nije njihov najveći problem, već prilično grozna ponuda 

advent-opatija-g

Nakon nekoliko vikenda planiranja, napokon smo dobili priliku za obilazak opatijskog i riječkog adventa bez kiše. Posjet adventima koincidirao je s povijesnim uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije i osvojenom broncom na Svjetskom prventstvu. Opatijski advent smo odlučili proći prije utakmice, za vrijeme ručka. Parking se nađe vrlo brzo, što je samo po sebi čudno za opatijske prilike. Posjećenost je slaba. Lošu posjećenost možemo pripisati jedino iznimno lošoj ponudi.

Gastronomska ponuda na Opatijskom adventu gotovo pa nije napredovala desetljećima. Kod lijepog paviljona Juraj Šporer nudi se kuhano vino, masne industrijske kobasice i neizbježne fritule kao glavni desert. Razočarenje i nezadovoljstvo se uglavnom moglo vidjeti na svim posjetiteljima. Nekoliko koraka dalje najpoznatiji i cjenovno omraženi opatijski hotel Milenij izvan svoje terase nudi sladoled koji izgleda poput apsolutno svih anakronih sladoleda na hrvatskoj obali. U redu, treba priznati kako Milenij vrlo vjerojatno nije dio adventa, međutim ovakav promašaj ponude rijetko viđamo.

U lokalnim medijima smo također pročitali kako hotel Imperial ima jednu od najboljih adventskih ponuda u Opatiji, no kad smo došli ispred hotela oko otprilike 13 sati nijedna kućica nije radila, iako jasno piše radno vrijeme. Ponuda se ionako svodi na burgere i kobasice. Ponegdje se može pronaći i trdelnik, popularno turističko jelo centralne Europe koje nema previše veze s hrvatskim lokalnim desertima. Tako smo ručak potražili drugdje umjesto na opatijskim adventskim kućicama.

Nakon utakmice i pobjede nad Marokom, zaputili smo se do centra grada kako bi okusili dio atmosfere. Tako smo odlučili prvo pogledati Adventiranje kod Kazališta, odnosno adventske kućice kod kazališta Ivana pl. Zajca. Prošle godine Advent kod Kazališta bio je pravo osvježenje za riječku scenu sa kućicama Denija Srdoča i Neba, Nosha (popularnog bistroa koji se u međuvremenu zatvorio) koji je organizirao gostovanja cjelokupnog tima rovinjskog Blua, Tina Sinožića iz Navisa te Filipa Pleteša.

U usporedbi s prošlom godinom riječki advent djeluje naivno i umorno, što se uglavnom vidi po maloj posjećenosti. Neposredno nakon utakmice advent kod Hotela Bonavija i iza Radije Rijeke je bio krcat ljudima, dok je advent kod kazališta bio prazan. Kod kazališta je nešto bolja ponuda koju predvodi zadarski Picnic, ali ostatak izbora jedva da je vrijedan spomena. Drugo uzastopno Adventiranje kod Kazališta pokazalo se kao promašaj te bi nam zaista bilo žao kad bi zauvijek nestalo jer ima mnogo potencijala, što se uostalom i dokazalo prošle godine.

Mnogo življe je bilo na drugim mjestima u gradu gdje je navijačka atmosfera punila blagajne ugostitelja. Najkreativnijom ponudom izdvaja se riječki Hilton s kućicom iza Radija Rijeke, gdje svira nekakva grozna glazba koja je više primjerena kakvoj mjesnoj fešti nego adventu i slavlju. Probali smo jedno jelo, njihovu verziju tortilje (u stvarnosti palačinke), koja nas nije previše oduševila, ali im je ponuda vina korektna što je više nego što možemo reći za ostale.

Kod Bonavije se uglavnom nude kobasice, burgeri, fritule i tako dalje. Ponudu su okupirali prosječni riječki kafići koji nude kuhano vino, misleći kako će to uvijek privući ljude. Tako bismo i mogli opisati kvarnerske advente; prosječno, zastarjelo, skupo, neambiciozno. Konceptualno promašeni događaji koji ne nude ništa izvorno, lokalno, sezonsko ili makar drukčije. Prilično je jasno kako kiša nije glavni krivac slabog prometa na adventu, iako je jasno da je odigrala ulogu. Isto je tako jasno kako adventi moraju nuditi nešto novo kako bi privukli publiku. 

aqua-panna-sidebar

index

ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Posjetili smo opatijski i riječki advent. Kiša nije njihov najveći problem, već prilično grozna ponuda 

by Luka Peranić time to read: 2 min