Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Jednom prije mnogo godina, Ivan Damjanić iz Fuškulina kraj Poreča prodao je svoj omiljeni motor da bi kupio početnu opremu za vinski podrum. Danas je Ivan Damjanić jedan od najuspješnijih istarskih vinara. Damjanićeva su vina zastupljena u većini boljih istarskih restorana, u velikim hotelskim lancima, kao i u mnogim zagrebačkim restoranima.
Damjanićeva se vina masovno prodaju u samoj vinariji; sjećamo se jednog ljetnog popodneva 2019. kad smo proveli nekoliko sati na terasi njegove kušaonice. U tih par sati kroz kušaonicu je prošlo valjda tridesetak stranaca, koji su svi odlazili s kartonom ili dva vina. Nitko nije kupovao vina na boce, nego isključivo na kartone.
Damjanić je osim komercijalnog uspjeha doživio i ozbiljnu internacionalnu stručnu potvrdu. Riječ je o jedinom hrvatskom vinaru koji je iste godine osvojio zlatne medalje na Decanterovim Svjetskim nagradama i Intenational Wine Challengeu. Naravno, poslije svih ovih uspjeha Ivan Damjanić ponovno je kupio veliki motor.
Ivan Damjanić profesionalni je enolog, koji prilično točno zna što želi postići s pojedinim vinima i sortama. Njegov bijeli cuvee Clemente blanc moćan je, kremast i elegantan. Bazične malvazije nepogrešivo su svježe i razigrane, dok su crni cuveei Duro Istriano i Clemente crni zapravo najkompleksnija Damjanićeva vina.
Za Sve svete lanjske godine otvorili smo crni Clemente iz 2013. godine; ova kupaža merlota, cabernet sauvignona i terana tek je ulazila u punu formu. Radi se o sjajnom vinu visoke međunarodne klase, koje autoritativno naznačuje što sve Istra može postići s crnim vinima.
Duro Istriano je pak neodoljiva mješavina terana i frankovke (borgonje) koja može postati jedno od identitetskih istarskih crnih vina. Gospodin Damjanić spada među one istarske vinare koji, čini se, iskreno vjeruju u potencijal terana, autohtone sorte koja zasad daje malo vrhunskih i previše mediokritetskih vina.
U intervjuu za Vinski izvještaj, Damjanić je kazao da u slučaju terana treba ulagati u tehnologiju i u klonsku selekciju; da je potrebno definirati mikrolokacije i poželjne stilske značajke terana, te da je neophodno podići razinu pristupa teranu u vinogradu.
Damjanić je, međutim, dosta jasno definirao što sve zaustavlja napredak u kvaliteti terana: “Ne bih želio nikoga uvrijediti. Mislim, zna se što se sve mora napraviti da bi teran počeo davati vrhunske rezultate, ali mnogi to ne rade jer im je dobro ovako kako je sada. Kad većina istarskih vinara pristupi teranu na pravi način, stvorit će se viša razina kvalitete… Smatram da je zaista neophodno prvo definirati kategorije terana na tržištu, a zatim propisati pravilnike po kojima se teran, kao i vina drugih autohotnih sorti, trebaju proizvoditi žele li ući u određenu kategoriju. Slijedi edukacija proizvođača, pa izrada marketinškog plana koji teran treba približiti širokom krugu potrošača. Ovdje je važno reći da stari vinogradi, kakvih u Istri ima, nisu nužan uvjet za proizvodnju vrhunskog terana jer nova klonska selekcija daje izvrsne rezultate.”
Kad je pak riječ o malvaziji, Ivan Damjanić vidi malvaziju kao svojevrsni regionalni vinogradarsko-vinski fenomen: “Često se raspravlja o tome koja je zemlja bolja za malvaziju i kakva klima više odgovara malvaziji. No, stvarna je istina da istarska malvazija podjednako dobro uspijeva na svim istarskim tlima, u svim istarskim terroirima. Ona naravno daje različita ali uvijek dobra vina. Mislim da malvazija u Istri još nije rekla zadnju riječ. Svi prodajemo najviše svježih malvazija što je normalno , ali siguran sam da odležane malvazije, dugo macerirane malvazije, malvazije iz raznih vrsta drva poput akacije koju osobno jako volim, kao i malvazije iz amfore, imaju uistinu golemi potencijal. Istarska malvazija već jest veliko svjetsko vino,” drži enolog Damjanić.
Zanimljivo je, naposljetku, spomenuti da Ivan Damjanić proizvodi još jedno tradicijsko istarsko vino od kojeg su mnogi odustali. Riječ je o borgonji. Damjanićeva Borgonja, koja je u Decanteru svojedobno ocijenjena s 93 boda, ne samo da predstavlja nevjerojatnu vrijednost za novac nego se radi o uzornom primjeru ljetnog, naglašeno voćnog a opet supstancijalnog crnog vina.
Istarske su vinarije odustale od samostalnog buteljiranja borgonje kad se otkrilo da je borgonja zapravo frankovka; čini se da su mnogi istarski vinari pomislili kako se nema smisla baviti sortom koja se identificira sa Slavonijom. Ivan Damjanić drži kako je to besmisleno: “Hrvatska je premala vinska zemlja da bismo mi sada u jednoj regiji odbacivali jednu sortu zato što je ona raširenija u drugoj regiji. Borgonja je dio istarske vinske kulture i ja sigurno neću odustati od borgonje,” rekao nam je svojedobno Damjanić.
Povijest Vinarija Damjanić osnovana je 2004. godine
Površina vinograda Damjanić obrađuje 10,5 hektara i kupuje grožđe od kooperanata s još 4 do 5 hektara
Godišnja proizvodnja Oko 90.000 litara, od toga 80 tisuća butelja.
Najdraža Damjanićeva vina Clemente blanc, Clemente crni Malvazija akacija
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
