Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Zašto stranci ne respektiraju dalmatinska crna vina?

casopisi

U izboru 12 najboljih crnih vina s prostora bivše Jugoslavije koji je u novom broju objavio Decanter, našao se samo jedan plavac, i to onaj britanske master of wine Jo Ahaerne. To se vino s Hvara drastično razlikuje od većine drugih plavaca.

Prošle su godine hrvatska vina na Decanterovim Svjetskim nagradama osvojila čak 12 zlatnih medalja, i među ovih dvanaest našlo se tek jedno crno iz Dalmacije. Radi se o Korlat Syrahu iz 2014. godine, dakle o internacionalnoj a ne autohtonoj sorti.

Dalmatinska su crna vina osvojila zapanjujuće malo velikih svjetskih priznanja. S druge strane, Hrvatska doslovno oduvijek živi u uvjerenju da su dalmatinska crna vina sam vrh naše vinske produkcije.

Uostalom, Dingač je prvo vino na području SFRJ koje je dobilo status čuvenog vina i posebnu zaštitu, a danas mnogi slovenski vinari, koji dobro poznaju i naše terroire, po ljeti s čežnjom udišu za vinogradima na Hvaru ili na Pelješcu. 

ahearne-plavac

O čemu je, dakle, riječ? Zašto zapadna profesionalna javnost ne respektira dalmatinska crna vina?

O tom smo problemu više puta razgovarali i s niz istaknutih britanskih vinskih publicista. i uvijek smo dobivali gotovo iste odgovore. Svi tvrde kako su dalmatinski plavci prealkoholni i predžemasti, da su njihovi tanini često zeleni, da vinima nedostaje svježina te da su mnoga tehnički pogrešno napravljena.

Uz to, postoji i načelna skepsa prema plavcu malom kao glavnoj dalmatinskoj sorti za vrhunska vina. Neki od najistaknutijih engleskih vinskih kritičara i sommeliera s kojima smo razgovarali, smatraju da babić ima puno veći potencijal za proizvodnju relevantnih svjetskih vina. Čini nam se, ustvari,da se ovdje radi o nekoliko problema, koji su međusobno neizbježno povezani.

Prvo, činjenica je da je masovna proizvodnja crnih vina u Dalmaciji i dalje na relativno niskoj razini, i da je previše nepažljivih proizvođača koji turistima prodaju loša vina za razmjerno velik novac .

Drugo, činjenica je da je plavac komplicirana sorta, jer na jednom grozdu zaista možete imati i već prosušene i zelene bobice; plavac zahtijeva strahoviti rad u vinogradu.

frano-milos
Milošev stagnum iz 2008. koji je sad na tržištu, svjež je kao da je pet godina mlađi

Treće, Dalmacija nema ni jedno masovno dostupno vino temeljeno na plavcu  koje se prodaje za mali novac koji se može svakodnevno izdvojiti i to limitira popularnost plavca kod kuće.

Četvrto, visoke cijene plavaca iz vremena prije krize učinile su ta vina nepopularnima i u hrvatskim restoranima izvan Dalmacije i ponekih specifičnih enogastro enklava u Zagrebu. 

Mnogi vodeći domaći restorateri otvoreno kažu da je plavac danas najteže prodati (otkako je, pak, hvarski Ivan Dolac pametno smanjio cijene, prodaja se bitno poboljšala.)

S druge strane, upravo je plavac kao sorta unatrag desetak godina doživio strahoviti kvalitativni napredak koji demantira većinu negativnih stranih predrasuda o južnohrvatskim vinima.

Stagnumi, Toljevi Dingači, pojedine berbe Bure ili najbolji Stinini plavci, kao i Tomićeva vina s oznakom Veliki plavac mali, elegantna su i kompleksna vina, od potpuno zrelog grožđa, bez one teške džemastosti, vrlo autentična i puna terroira. Ta su vina dokazala da mogu fenomenalno odležavati, na tržištu je trenutno Stagnum iz 2008. koji je svjež kao da je pet ili šest godina mlađi.

Međutim, predrasude o starinskim, džemastim a nezrelim plavcima i dalje su vrlo čvrste, jer ih nitko organizirano ne suzbija.

Žalosno je, a sada se vidi i koliko opasno za sam proizvod, što dalmatinski vinari dosad nisu uspjeli formirati efikasnu organizaciju koja bi se bavila sustavnim promoviranjem vrijednosti plavca, kao i nadzorom kvalitete vina svih značajnijih proizvođača vina od plavca malog.

stina-vino
Stinini vinogradi

Plavcu, više nego bilo kojem drugom vinu i sorti u Hrvatskoj, hitno treba regionalna, dakle dalmatinska Vinistra, koja bi sustavno promovirala tu najvažniju hrvatsku crnu sortu i kontinuirano nadzirala razinu kvalitete. Jer, plavac već sada može ponuditi nekoliko svjetski vrijednih vina, a potencijali za proizvodnju puno međunarodno zanimljivih crnih vina u Dalmaciji su doista bezgranični .

Ovdje u jednadžbu o plavcu moramo uvesti još jedan važan faktor. Usprkos lošim reakcijama i brojnim predrasudama zapadne stručne javnosti, pojedini vinari uredno plasiraju plavac na inozemna tržišta.

Miloš redovito izvozi u Sjevernu Ameriku, Stina izvozi širom svijeta, Bura skoro sav svoj Dingač plasira u Sjedinjenim Državama, dok neki drugi proizvođači iz Dalmacije prodaju važne segmente svoje produkcije na azijska tržišta. U ukupnoj hrvatskoj uvozno-izvoznoj vinskoj bilanci te se brojke ni ne vide, ali one su bitan izvor prihoda za vinarije koje uspijevaju izvoziti.

Plavac se, dakle, zbog svoje autentičnosti i zaista rastuće kvalitete, može prodati i bez zlatnih medalja i međunarodnih trofeja, ali u limitiranim količinama.

No, dugoročno gledajući, jasno je kako je nova afirmacija plavca malog glavni strateški zadatak cijele dalmatinske vinske industrije.

s-pellegrino-simboli-laterali
alh-rotschild-HR-300x300px
vinski-izvjestaj-2018-naslovnica
ULJE2018-NASLOVNICA
VON BARF_Banner_300x250-01 FINAL

aviation-gin

Zašto stranci ne respektiraju dalmatinska crna vina?

by Kult Plave Kamenice time to read: 3 min