Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Vrijeme je godišnjih izbora u svim mogućim kategorijama, od nogometnih do gastronomskih. Kult Plave Kamenice već je počeo s izborom Restorana godine i Chefa godine, a u petak objavljujemo i kandidate za Vino godine.
No, usred svih aktualnih izbora, smatramo kako je iznimno bitno podsjetiti na zaista najvažnije stvaratelje hrvatske vinske i gastronomske scene. Hrvatska javnost prečesto zaboravlja, i još češće ne respektira vrijednosti koje bi morale biti trajne, i koje bi morale biti duboko usađene u same fizičke i intelektualne temelje pojedinih sfera našeg javnog i gospodarskog života.
Danas ćemo stoga podsjetiti na one vinare, koji zaista jesu stvorili hrvatsku vinsku industriju, čiji utjecaj i danas traje, i čija vrijednost i zasluge nikada ne smiju biti zaboravljene. Vinari su raspoređeni po regijama, a zatim po abecedi.
Iduće ćemo godine u Podrum slavnih dodati još tri posebno relevantna vinara.
Korak je klasično školovani enolog, koji je među prvima u Hrvatskoj afirmirao burgundijski stil proizvodnje chardonnaya i crnog pinota, prilagođen lokalnom terroiru. Korak je i danas jedan od glavnih protagonista hrvatske butikne vinske scene, a uskoro otvara ambiciozni gastronomski restoran na Plešivici, gdje će kuhati njegov talentirani sin Bernard.
Korakov plešivički susjed Tomac u devedesetim je godinama proizveo nekoliko rizlinga ozbiljne međunarodne vrijednosti, koji se i danas dobro piju. Korak i Tomac odigrali su ključnu ulogu u pretvaranju Plešivice u područje plemenitih i velikih vina. Zvonimirov sin Tomislav i snaha Martina danas vode jednu od najboljih hrvatskih vinarija, radikalno okrenutu kvaliteti i bez ikakve konkurencije u sektoru pjenušaca.
Pomalo zaboravljeni Ivan Turk u devedesetim je godinama proizvodio Šenpjen, prvi vrhunski hrvatski pjenušac. Gospodin Turk, veliki fan Kruga koji je tu najvažniju šampanjsku vinariju bio posjetio prije no što se i jedna boca Kruga pojavila na hrvatskom tržištu, za Šenpjen je prije četvrt stoljeća uspio postizati prilično nevjerojatne cijene od današnjih 20 do 30 eura na policama vinoteka.
Šenpjen je bio zaista izvrsno vino, koje je moglo postati hrvatski klasik da ovaj tvrdokorni krugist jednog jako hladnog dana nije stradao u svom vinogradu blizu Sutle. Posao je pokušala preuzeti njegova kćerka Lidija, bez osobitog uspjeha.
Frano Miloš je 1992. godine s prvom berbom Stagnuma izmislio hrvatska kultna vina. Stagnum je i danas jedno od najvažnijih hrvatskih crnih vina, a ove je godine Miloš ponovo zablistao rukatcem, koji bi, jednom kad ga bude dovoljno, mogao postati jedno od najvažnijih hrvatskih bijelih vina. Miloševi pametni i energični sinovi jamstvo su da će se ovaj herojski obiteljski projekt uspješno nastaviti i u narednim desetljećima.
Zlatan Plenković prvo je s bazičnim Zlatnim plavcem plavac učinio masovno komercijalnim, a istodobno dobro napravljenim vinom. Zatim je s Grand cruom postigao međunarodnu razinu kvalitete. Zatim je sa Zlatnim pošipom osvojio Decanterovu zlatnu medalju. Plenković je prije dvije i pol godine preminuo na trajektu između Hvara i Splita. Još je neizvjesno što će se događati s naslijeđem čovjeka koji je obnovio dalmatinsku vinsku industriju.
Francuski školovani enolog Tomić, početkom devedesetih blisko je surađivao sa Zlatanom Plenkovićem. Kasnije je osnovao svoju vinariju, čiji se bazični plavac i dalje nalazi na velikoj većini domaćih vinskih karti, dok je Hectorovich postao sinonim za moderni prošek. Vinarija Tomić i danas dobro posluje, a broj njenih etiketa stalno raste.
Moreno Coronica kodificirao je modernu, svježu, mineralnu malvaziju kao najuspješniji široko prihvaćeni komercijalni model istarske malvazije. Coronica je, nadalje, prvi napravio ozbiljan, međunarodno vrijedni teran. Već ove dvije zasluge svrstavaju Coronicu u Cellar of Fame hrvatskog vinarstva. Coronica i njegova vina i danas su u odličnoj formi.
Ivica Matošević glavni je ideolog istarskog vinskog preporoda. Matošević je godinama bio direktor Vinistre, koja je nametnula malvaziju kao najprodavanije restoransko vino u Hrvatskoj. Matoševićeve zasluge za uspjeh istarske vinske industrije doslovno su nemjerljive. Dr. Matošević u posljednje se vrijeme donekle povukao iz javnog života, ali i dalje strastveno radi na poboljšanju svojih vina. Alba Antiqua u pojedinim berbama spada među najbolja hrvatska vina uopće.
Kozlović je, naravno, sinonim za komercijalni uspjeh malvazije. Vjerojatno ne postoji bolji restoran ili hotel u Hrvatskoj koji barem u jednom trenutku nije držao Kozlovićevu malvaziju (ako postoji, mora da je bio prilično nekomercijalan). Kozlovićev je muškat skoro podjednako uspješan. Posljednjih godina Gianfranco Kozlović pokušava pronaći nove stilske modele za malvaziju. Santa Lucia i Selekcija mogle bi se pokazati dragocjenim koracima u potrazi za kompleksnim malvazijama koje će moći dugo odležavati.
Ivan Enjingi prvi je hrvatski vinar koji je osvojio zlato na najrelevantnijem mogućem internacionalnom natjecanju, Decanterovim svjetskim vinskim nagradama. Enjingi je tu zlatnu medalju dobio za bijeli cuvee Venje iz 1998. godine. U devedesetim godinama bio je sinonim za slavonsko vinogradarstvo i vinarstvo, i jedan od najvažnijih protagonista hrvatske vinske scene. Njegova su postignuća golema i trajna. Ivan Enjingi i danas proizvodi nekoliko zanimljivih vina.
Vlado Krauthaker možda je najvažniji hrvatski vinar uopće, barem kad je riječ o prvoj generaciji privatnih vinara koja se na sceni pojavila početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Krauthaker je spojio kvalitetu, inovativnost, utjecaj i masovnu komercijalnost, i dugo trajanje u samom vrhu vinskog biznisa. Njegove su graševine neizbježne i na vinskim kartama i u supermarketima, njegova slatka vina spadaju u najbolja hrvatska vina uopće, njegovi nekomercijalni oranži fasciniraju profesionalce, a njegova crna vina, od Mercsa do Nebbiola pokazuju da bi Slavonija definitivno mogla postati zemlja crnih vina.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
