Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Anthony Bourdain bio je prije svega kuhar, linijski kuhar, chef, najbolji prijatelj Erica Riperta i mnogih slavnih i nepoznatih kuhara, čovjek koji je sve kuhare učinio ponosnima na svoju profesiju. Bio je televizijska zvijezda, dobitnik Emmyja, celebrity, autor stripova, ali prije svega bio je pripovjedač, reporter, pisac, komunikator. Bio je beskompromisan, nikad se nije ispričavao, stajao je iza onoga što govori. Zato su njegove riječi bile više od prigodnih citata za memorijalne tekstove.
Imale su stvarnu moć i golemi utjecaj, u gastronomskoj industriji i daleko izvan nje. Moć koju je Bourdain koristio boreći se za sve što je smatrao poštenijim i pravednijim od onoga na što prečesto pristajemo. Kako je u srijedu napisao jedan američki novinar, Bourdain nam je pomagao da budemo malo manje izgubljeni. Njegove riječi svakako su nam značile puno. Ovih ćemo se posebno sjećati.
“Ipak smo mi građani svijeta – svijeta punog bakterija, nekih dobrih, nekih baš i ne. Želimo li stvarno kroz francuske, meksičke i bliskoistočne ruralne provincije putovati u hermetički zatvorenim papamobilima, hraniti se samo u Hard Rock Cafeima i McDonald’sima? Ili želimo jesti bez straha, zaroniti u lokalni gulaš, misteriozno meso lokalne taquerie, iskreno ponuđen dar kratko pečene riblje glave? Ja znam što ja želim. Želim sve to. Želim sve probati jednom.” – Kitchen Confidential
“Ljudi nisu statistika- svi to pokušavamo pokazati. Mali, bijedni korak prema razumijevanju.” (govor na dodjeli nagrade Glasovi hrabrosti i savjesti Vijeća za muslimanske poslove, za epizodu Parts Unknown o Palestini).
“To je zadovoljstvo koje ne može nadmašiti nijedan bestseler, nijedna TV serija, publika, ništa. Taj trenutak kad nakon duge i krcate večere sjedneš za šank sa svojim kolegama, obrišeš znoj s vrata i duboko udahneš čestitajući svima bez riječi – a onda potegneš prvi gutljaj hladnog, hladnog piva.” (Medium Raw: A Bloody Valentine to the World of Food and the People Who Cook)
“Već sam znao da je najbolje jelo na svijetu, savršeno jelo, rijetko kad najsofisticiranije ili najskuplje. Znao sam koliko važni drugi faktori osim tehnike ili rijetkih sastojaka mogu biti kad stvarno na stol želite donijeti čarobnu večeru. Kontekst i sjećanje igraju važne uloge u svakom velikom jelu u nečijem životu. Mislim, priznajte. Kad jedete obični roštilj pod palmom, s pijeskom među prstima, dok u pozadini tiho svira samba, valovi zapljuskuju obalu korak od vas a lagani vjetrić vam hladi znojnu kosu, i gledate preko stola, kraj hrpe praznih Red Stripesa, u sanjivo lice svoje žene, i znate da ćete za pola sata vjerojatno voditi ljubav na čistim bijelim hotelskim plahtama, ta piletina sa žara odjednom ima toliko bolji okus.” (A Cook’s Tour: Global Adventures in Extreme Cuisines)
“Školski pedagog mojim je roditeljima rekao ‘Anthony treba kontrolirano okruženje.’ Kuhinja je upravo to. Za nediscipliniranog, disfunkcionalnog tipa kao što sam ja, to je svijet apsoluta. Kao vojska.Ili zajebeš ili ne zajebeš. Moja životna misija je pobijediti strah. Tamo iza sam jak, ali vani, kao običan građanin, najveći sam jebeni mekušac na svijetu. Odem u nečiji restoran, istrpim najgore odvratnosti i još ostavim 20 centi napojnice konobaru.” (The Guardian, 2001.)
“Putovanje te mijenja. Dok ideš kroz ovaj život i ovaj svijet pomalo mijenjaš stvari, ostavljaš tragove za sobom, koliko god mali bili. Zauzvrat život, i putovanja, ostavljaju tragove na tebi. Ti tragovi na tvom tijelu i tvom srcu uglavnom su prekrasni. Ali često bole.” (The Nasty Bits: Collected Varietal Cuts, Usable Trim, Scraps, and Bones)
“Otrov” (odgovor na pitanje TMZ-ovog novinara što bi poslužio za večeru na summitu Donalda Trumpa i Kim Jong Una).
“Ljut sam. Puno sam toga vidio izbliza i čuo od žena iz prve ruke. Razmišljam o svom životu, o svojoj karijeri i prije toga. Sve te godine žene mi ništa nisu pričale. Čuo sam puno groznih stvari. Iskreno, u nekim slučajevima se zapanjim, poznavao sam neke od tih žena i godinama sam poznavao žene koje su imale iste priče, a ništa mi nisu rekle. Što je to sa mnom? Što ne valja? Kako sam se to predstavljao, kako sam se ponašao da im nisam ulijevao povjerenje, zašto nisam bio jedan čovjek kojega bi prepoznale kao prirodnog saveznika? Počeo sam to propitivati”. (o javnoj podršci partnerici Asiji Argento i cijelom #metoo pokretu)
“Ljude koji putuju uvijek podsjećam na Bakin zakon. Možda ne voliš bakinu puricu. Možda je ona prepeče i presuši, fila je preslana i puna gumenastih komadića iznutrica koje ti se gade. Možda uopće ne voliš puricu. Ali to je Bakina purica. A ti si u Babinoj kući. Zato umukni i jedi. I kad pojedeš reci Hvala ti bako, da, naravno da želim još.”(Medium Raw: A Bloody Valentine to the World of Food and the People Who Cook)
“Što znači sloboda? Mislim da ni sam ne znam. Sloboda sigurno znači slobodno uživanje u popodnevu za koje do maloprije nisi mislio da je moguće. Sloboda da se barem šališ, da se smiješ, da barem nakratko budeš relativno bezbrižan ((Parts Unknown, Libija)
“A, znate, sad već kad me vide, životinje misle O ne, samo ne opet ovaj.” (Parts Unknown, Quebec)
“Mi smo sad očito u odavno zakašnjelom trenutku povijesti kada svatko, dobronamjeran ili ne, MORA suočiti sa sobom, s ulogom koju je igrao u prošlosti, stvarima koje je vidio, ignorirao, prihvaćao kao normalne ili jednostavno previdio – i razmisliti s koje strane povijesti želi biti u budućnosti. (Medium, 2017.)
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
