U krčkoj Rivici pojeli smo božanstvenog šanpjera na lešo

Izvrsno se odnosi na velikog šanpjera koji nam je, na preporuku vlasnika, serviran u lešadi. E sada, ta je riba bila toliko delikatna u bogatstvu okusa i toliko savršena u teksturi, da bi Rivica, kad bi se sudilo samo po našem kovaču, zaslužila najviše ocjene koje smo dosad dodijelili u Hrvatskoj. Kućna tjestenina, debljine bucatina, s jakovskim kapicama također je ostavila vrlo dobar dojam, dok su kamenice bile onakve kakve mogu biti u ovo doba godine, ali smo ih svejedno sve pojeli.

A sada manje greške. Kuglica riblje paštete poslužena kao couvert pripada ugostiteljstvu od prije dvadesetak i više godina. Uz tjesteninu su nam donijeli već naribani sir što je ok za špageterije i lošije bistroe, ali svaki ambiciozniji restoran parmezan riba izravno na gostov tanjur, za stolom. Deserti su se doimali pomalo nefokusirano, a uz njih su nam donijeli bijeli umjesto crvenog porta. Bijeli port, osim što ne ide uz čokoladu, bio je prilično topao.

Uz pogled na tamnomodro more, čamce i parasailere, dobro raspoloženi gost lako zaboravlja na takve propuste. Međutim, Rivici , čini se, treba malo više profesionalizma u onim segmentima koji se ne tiču svježe ribe i rakova, gdje je Rivica odlična.