Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Craft vinarija na rubu divlje slavonske šume

Goveđa glava ime je prestižnog položaja među Feravinovim vinogradima. Na Goveđoj glavi nalaze se loze graševine zasađene prije četrdesetak godina. Vinogradi gledaju u duboku, gustu tamnozelenu šumu slavonskih brda. Odmah kraj vinograda smješten je atraktivni vidikovac s fenomenalnim pogledom na Slavoniju sve do Mađarske. Po dobroj vidljivosti, kao predzadnjeg utorka u lipnju, vidi se i mađarski Pečuh.

Do Feričanaca se dolazi na dva načina. Možete voziti Slavonicom sve do Đakova i onda se kroz ravnicu preko Našica vraćati prema sjedištu jedne od vodećih slavonskih vinarija. Ili, pak, možete sići s auoceste vrlo rano, kod Lužana, još prije Slavonskog Broda, pa se onda provesti kroz Kutjevo, danas valjda najbogatije i najživlje mjesto u osiromašenoj Slavoniji, pa ući na teritorij Parka prirode Papuk i četrdesetak minuta voziti serpentinama kroz prilično divlju i impresivno lijepu šumu. Odabrali smo, razumije se, ovu drugu, neusporedivo uzbudljiviju rutu na kojoj smo, negdje nasred planine gdje nema mobitelskog signala, naletjeli ne dva umorna i nabildana mlađa planinara, koji su izgledali kao da su došli iz epizode National Geographica. Izgleda da su stranci počeli otkrivati središte Slavonije koje će, čim se o njemu raspiše neki zapadni medij, postati prestižno odredište zagrebačkih hipstera.

“Šuma katkad koristi vinogradima,” kaže Marijan Knežević zaslužni veteran slavonske vinske industrije, od prije godinu i pol dana Feravinov glavni enolog. ”Šuma hladi, što je iznimno važno s obzirom na sve toplija ljeta. Okej, šuma ima i loših strana. Jeleni i srne obožavaju naše grožđe. Ove su nam godine pojeli nekoliko redova cabernet sauvignona. Vinograde je nemoguće ograditi, jer su okruženi šumom i rascjepkani po raznim položajima između ove divljine Krndije i Papuka,” objašnjava Knežević, čovjek čiji je zadatak uvrstiti Feravino u prvu ligu hrvatskog vinarstva. Osim što početnim redovima grožđa hrani lokalnu populaciju Bambija, blizina šuma onemogućuje veći udio mehanizacije u obradi vinograda.

“Skoro svi poslovi u vinogradima obavljaju se manualno. Zasad ne možemo ni razmišljati o strojnoj berbi, pogotovo ne u vinogradima blizu šume. Zadnje redove vinograda od šume dijeli tek pet do šest metara, jedva dovoljno za okretanje običnog traktora, kamoli mašine za branje grožđa,” kaže gospodin Knežević. Zbog toga je Feravino jedina velika hrvatska craft vinarija. Jedina u kojoj se proizvodi oko milijun litara vina, a u kojoj se sve što je moguće i dalje obavlja ručno. U Feravinu su itekako svjesni svoje pozicije.

“Znamo da nismo ni Kutjevo ni Belje ni Ilok. Znamo da ne spadamo u grupu vinarija s višemilijunskom proizvodnjom. S druge strane, veći smo od većine privatnih vinarija. Zato se pokušavamo pozicionirati kao velika butikna vinarija,” objašnjava Knežević. Kako je pokazalo kušanje u starom podrumu u Feričancima, Feravinu ide prilično dobro u namjeri da postanu velika butikna, artizanska, ili craft vinarija, kako vam drago.

Podrum u Feričancima, mjestu ispod Papuka i Krndije udaljenom petnaestak kilometara od Našica, izgrađen je 1804. godine (zato na etiketama Feravinovih buteljki piše 1804). Prije rata pripadao je IPK-u Osijek. U Feričancima se obavljala takozvana primarna prerada vina, fermentacija i prvi pretok, da bi se zatim vino slalo u Erdut na dozrijevanje i buteljiranje. Danas je stara podrumska zgrada u Feričancima podijeljena na dvije velike prostorije. Desno je podrum s barrique bačvama u kojima odležava crno vino, a lijevo od ulaza je velika kušaonica, koja bi s vremenom trebala postajati sve zaposlenijom budući da Feravino, kao i svaka racionalna vinarija, ima i turističke ambicije.

U kušaonici smo probali desetak aktualnih buteljki iz linija Dika i Miraz. Dika je, kako kaže Marjan Knežević, linija orijentirana prema bistroima. Riječ je o čistim, svježim, sortno prepoznatljivim i tehnički besprijekornim vinima, s odlično dizajniranim etiketama. Svaka etiketa obilježena je simbolom neke od slavonskih divljih životinja. S obzirom na smještaj vinarije na rubu divljih slavonskih šuma, teško je zamisliti efektniju i precizniju ikonografiju. Posebno je zanimljiv Rose Dika.

Iz dva razloga. Prvo, Feravino je prepoznalo rastuću potrebu tržišta za ružičastim vinima pa puni šezdesetak tisuća buteljki rosea, što ih čini najvećim proizvođačem buteljiranih ružičastih vina u Slavoniji. Drugo, taj je rose neobično precizno stiliziran.

Za razliku od većine hrvatskih rosea, tamne boje i s većim ili manjim ostatkom šećera, Rose Dika proizveden naravno od frankovke, gotovo je blijed, ekstremno svjež i posve suh. On je, naime, napravljen po uzoru na novu generaciju provansalskih rosea predvođene Whispering Angelom i Miravalom, koja je postigla strahovit svjetski uspjeh. “Priznajem, ciljano smo proizveli baš ovakvo vino,“ rekao je gospodin Knežević. Riječ je o pametnom i modernom ciljanju.

Vina iz linije Miraz, skupa s recimo Laguninim Castellom i Malvazijom Festigia, spadaju među hrvatske buteljke prejeftine za svoju kvalitetu. Ta vina koštaju oko desetak eura, a isporučuju klasu dostojnu glavnih Decanterovih medalja. Graševina Miraz iz 2016. godine malo je remek djelo; riječ je o vinu punom mineralnosti, gotovo slanom, što načelno nije karakteristično za slavonske graševine, tipičnog mirisa kamilice i lijepog, srednjeg, vitkog tijela, s punim dugim okusom u kojem dominiraju žuto ljetno voće, kruške i citrusi. 

Riječ je prije svega o perfektno izbalansiranom, elegantnom vinu, na koje enolog može biti ponosan. Budući da je Feravino upravo naručilo velike drvene bačve u formatima od 1000 do 4000 litara, vidjet ćemo kako će se njihove graševine razvijati u narednim berbama, kad će dio sigurno odležavati u velikom drvu. Frankovka Miraz iz 2015. izvrsno je, bogato, vatreno vino prepuno crnog šumskog voća, s točno onoliko tanina koliko je potrebno da mu učvrsti strukturu, a opet puno svježine i s velikim potencijalom odležavanja, u koji smo se i konkretmo uvjerili. Naime, nedavno smo u uredu kušali buteljke Miraza iz 2008. godine koje tek sada ulaze u punu zrelost.

Kod Syraha Miraz iz 2015. drvo se definitivno prejako osjeti. Marijan Knežević, pak, kaže kako syrah odlično prolazi na tržištu. Cuvee Miraz napravljen od frankovke, merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca, elegantno je, zaokruženo vino u kojem se fino nadopunjuju voćnost merlota i frankovke s čvrstom  strukturom caberneta. Tasting u starom feričanskom podrumu završili smo vinom koje će se u prodaji pojaviti krajem ove godine. Riječ je o ledenoj frankovki, pobranoj u prosincu 2016. godine, s oko 125 grama neprevrelog šećera i 8,5 grama ukupnih kiselina. Vino je izrazito blijedoružičaste boje, ekscentričnih mirisa šumskih jagoda i divljih kupina s primjesama tropskog voća, te prekrasnog, neodoljivog, dugog i bogatog voćnog okusa.

“Vidite, jasno je da je frankovka uz graševinu naš forte. Mi smo vinarija koja kani razvijati kulturu frankovke, pa želimo imati frankovku u svim žanrovima: od svakodnevnih crnih vina, preko rosea i velikog vina poput Frankovke Miraz, do eksperimentalnih projekata kao što je ovo ledeno vino,” kaže Knežević, koji je već jednom u Belju proizveo ledeno vino od crne sorte. Radilo se o cabernet sauvignonu.

Poslije tastinga krenuli smo u obilazak vinograda oko Feričanaca . Feravino raspolaže sa 160 hektara vinograda. Većina vinograda nalaze se na rubovima Krndije i Papuka, na idealnim nadmorskim visinama od 220 do 260 metara. Prosječni su prinosi oko osam tona po hektaru, no prinosi iz starih, prorijeđenih vinograda podignutih krajem sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, puno su manji. “Naizgled nema puno komercijalnog smisla održavati te stare vinograde. No, grožđe iz tih vinograda daje vino najboljeg tijela i najsnažnijeg okusa, pa ih se stoga ne kanimo odreći, bez obzira na troškove,” tvrdi glavni Feravinov enolog.

U vinogradima se, dakle, većina poslova obavlja ručno i polovicom lipnja na redu je bila defolijacija. Feravino je pojedine vinogradarske prakse preuzeo od Matjaža Lemuta, vlasnika i winemakera slovenske Tilije, kojeg je uprava Feravina angažirala kao konzultanta (Lemut je, među ostalim, napravio briljantnu Ipšinu orange malvaziju). Knežević Lemuta ne smatra konkurencijom.”Naprotiv. Ja sam ionako sebe uvijek doživljavao kao podrumara, a ne kao vinogradara. Mislim da Matjaž može puno pridonijeti razvoju našeg projekta i realizaciji naše vizije.” Ta se vizija zasad može arikulirati kao pokušaj da se proizvede veća, ali ipak limitirana količina prepoznatljivih, čistih, sortnih i terroirskih vina, koja će iskazivati osobni, zanatski,  “craftovski” pristup vinu. S obzirom na kvalitetu linije Miraz iz 2016. i 2015.godine, Feravino je na prilično dobrom putu da postane idući veliki fenomen hrvatske vinske scene.

aqua-panna-sidebar
ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Craft vinarija na rubu divlje slavonske šume

by Kult Plave Kamenice time to read: 6 min