NAMA ŽIVI DALJE! Gradonačelnik Tomašević odlučio je da i poslije bankrota i prodaje u zgradi Name u Ilici mora biti robna kuća

Legendarna Nama u Ilici ipak se ne zatvara zauvijek. Barem ne u simboličko-namjenskom smislu. Ponovimo: poslije 23 godine dovršen je stečaj Name, svojedobno najvećeg lanca robnih kuća u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, koji je u osamdesetim godinama imao više od dvadeset velikih podružnica.

Uslijed stečaja, do kraja ove godine moraju se zatvoriti i prodati dvije preostale Name. Riječ je o dvije najpoznatije Name; o robnoj kući na Kvaternikovu trgu i o velikoj robnoj kući na početku Ilice, otvorenoj još u 19. stoljeću kao dio austrijskog trgovačkog imperija Kastner & Öhler.

Robna kuća Kastner & Öhler u Ilici bila je prva moderna trgovina u povijesti Hrvatske, a Nama otvorena u palači Kastner & Öhlera poslije Drugog svjetskog rata učila je, usred tvrdog komunizma, Hrvate zapadnom konzumerizmu  i utoliko je odigrala upravo neprocjenjivo važnu kulturološku ulogu u oblikovanju moderne Hrvatske. Pošto je objavljeno da se obje preostale Name moraju zatvoriti i prodati do kraja 2024. godine, mediji su razgovarali s više stručnjaka za nekretnine i trgovinu o prenamjeni Name u Ilici.

Pa smo mogli čuti ili pročitati kako će se ilička Nama pretvoriti u luksuzni hotel ili u sjedište neke velike korporacije, ali da sigurno više neće biti trgovina jer se tako velike trgovine u gradskim središtima više navodno ne isplate. Zagrebački gradonačelnik Tomašević mislio je, srećom, drukčije. Tomislav Tomašević ovih je dana odlučio da palača Name u Ilici još barem četiri godine mora ostati trgovina.

Tko god da kupi iličku Namu, morati će u njoj otvoriti trgovinu. Riječ je o neobično važnoj i korisnoj odluci, koja pokazuje da gospodin Tomašević prepoznaje i poštuje urbanističko povijesno socijalni kontinuitet života u centru Zagreba. Nama u Ilici oduvijek je bila robna kuća, ona je kao takva definirala središte Zagreba, ona je ikonografski zagrebački landmark i mora ostati robna kuća. Baš kao što Gradska kavana mora ostati restoran, bar ili kafić, baš kao što Dolac mora ostati tržnica i baš kao što se u Maksimiru mora nalaziti glavni gradski nogometni stadion. Zagreb je premali grad da bi se odricao svojih rijetkih identitetskih točaka. Stoga Tomaševićeva odluka o sudbini iličke Name zaslužuje konsenzualni aplauz.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.