5 podcijenjenih zagrebačkih restorana koji zaslužuju vašu pažnju

Postoje restorani o kojima se stalno govori, i restorani koji se doimaju zaboravljenima. Kad ste zadnji put, osim možda u recenziji na Kultu, pročitali bilo što o Mex Cantini ili o Gričkom topu? Pojedini restorani kao da su beznadno izvan trendova i mimo javnog periskopa što, međutim, ne znači da loše posluju.

Dapače, neki do njih posluju odlično, a nedostatak jačeg javnog profila nadoknađuju dugogodišnjom lojalnom publikom. Neki su, pak, poput Gabreka, među najpoznatijim zagrebačkim kulinarskim institucijama, ali ih se kontinuirano i neopravdano podcjenjuje. Evo stoga kratke liste podcijenjenih i zapostavljenih restorana gdje se može jako, jako dobro jesti.

1. Mex Cantina, Savska 154

Mex Cantina spada među fenomene zagrebačke restoranske industrije. Osnovana je 1998. godine, od tada nije bitno promijenila koncept, o njoj se nikada i nigdje ne govori (osim povremeno na forumima), a restoran je i dalje prilično uspješan. Tajna je naravno u poštenom pristupu hrani. U Mex Cantini svakodnevno pripremaju svjež, prilično ukusan guacamole, meksički klasici poput fajita standardno su dobri, steakovi su odlični a porcije upravo goleme, što Zagrepčani vole. Jelovnik obuhvaća i pomalo egzotična jela poput musake od kaktusa. U današnje vrijeme, kad se u Zagrebu napokon otvara nešto više etničkih restorana i zalogajnica, Mex Cantina zaslužuje revalorizaciju, poštovanje i svjetla reflektora, kao jedna od najstarijih  aktivnih gostionica etničke kuhinje u gradu,

2. Pod gričkim topom, Zakmardijeve stube 5

Pod gričkim topom klasični je obiteljski restoran starog tipa, kakvih je u Zagrebu bilo mnogo 90-tih godina. Pod Gričkim topom uspješno eksploatira svoju nevjerojatnu lokaciju na samom ulazu u Gornji grad, kraj Uspinjače, i jednako nevjerojatan pogled na cijeli grad,  što ga sve čini jednom od atraktivnijih turističkih kulinarskih destinacija u Zagrebu. Svojedobno preopširan meni srećom se smanjio, terasa se preuredila i proljepšala, a vlasnici su jednako ljubazni kao i krajem prošlog stoljeća. Pod gričkim topom danas nudi po nekoliko komada uglavnom dobrog mesa i ribe (premda preciznost kuhanja varira) te ponešto demokratskiji izbor vina nego u ranijim godinama. Preporučujemo za miran popodnevni ručak, uz što dulje uživanje u pogledu .

3. Žar, Badalićeva 19

O Žaru se puno govorilo i pisalo kad je ta roštiljarna otvorena, prije nekih šest ili sedam godina. Žar je, naime, bila prvo civilizirano uređena roštiljarna u Zagrebu i jedna od sasvim rijetkih koja je nudila zaista autentični leskovački roštilj, ali i nekoliko vegetarijanskih jela. U međuvremenu se otvorilo niz drugih roštiljarni na čelu s Kostom, dok je Žar pao u zaborav. Današnji Žar i dalje priprema vrlo dobra do odlična jela s drvenog ugljena, te u relativno redovitim ritmovima mijenja jelovnik, pa su tako ove godine recimo dodali čarobni ćevap, izvrstan komad mljevene govedine zamotane u pancetu. Porcije u Žaru prevelike su za bilo kakve razumne kriterije, cijene su iznimno niske, a u vrijeme našeg prošlog posjeta vlasnik nažalost još nije bio otkrio craft pivo.

4. Mostovi, Radnička 1a

Kad su se u studenom 2010. Mostovi otvorili pod sadašnjim imenom, odmah su postali medijska i kulinarska senzacija: na otvorenje je došlo bezbroj novinara i nekoliko TV ekipa, a subotom se u redovima čekalo za ručak. Mostovi su, nažalost, relativno brzo izgubili gastronomsku orijentaciju, pa su se od zaista jako dobre  bosanskohercegovačke gostionice pretvorili u restoran opće prakse gdje se nudilo sve i svašta; od hrane iz repertoara tvorničkih kantina, do rižota s kozicama i tartar bifteka. Ove se godine Mostovi vraćaju svom core businessu: dobro pripremljenom mesu, odličnim pitama i određenom broju bosanskohercegovačkih recepata. Meni je i dalje preopširan te sadrži niz nepotrebnih jela, no bazična hrana u Mostovima zaista zna biti izvrsna.

5. Gabreku 1929, Starogradska 46, Samobor

Gabrek je svakako jedan od najpoznatijih zagrebačkih i hrvatskih restorana. Nadalje, Gabrek barem vikendom sjajno posluje: subotom i nedjeljom oko tri, ondje istodobno jede više od stotinu ljudi. Pa ipak, Gabrek smo uvrstili na ovu listu zato što je zaista nepravedno podcijenjen. Već godinama nismo pročitali ili čuli da se o Gabreku govori s kulinarskim argumentima, što je potpuno pogrešno budući da ta krčma (kako sami vlasnici formalno definiraju Gabrek), priprema neka od boljih jela iz repertoara starinske zagrebačke i samoborske građanske kuhinje. Gabrekova pečena teleća vratina, primjerice, zaista zna biti izvanredna, dok goveđa juha snažno asocira na dobro klasično kućno kuhanje.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.