Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Vrućine koje su, eto, zakasnile barem nekoliko tjedana, potaknule su nas da iz godišnjeg restoranskog vodiča Kulta Plave Kamenice koji izlazi za manje od četiri tjedna, izvučemo popis najspektakularnijh terasa na sjevernom Jadranu. Ova se lista ne podudara s listom najboljih istarskih i kvarnerskih restorana, jer na njoj barem podjednaku težinu imaju lokacija i ambijent pojedinog mjesta, kao i njegovo kuhanje i vinska karta. Na ovoj smo top listi zasad preskočili opatijski Navis, jer ondje još nismo stigli jesti, što ćemo svakako nadoknaditi u idućih nekoliko tjedana.
Prirodni ugođaj na terasi ovog restorana apsolutno je nenadmašiv, barem kada je riječ o sjevernom Jadranu. Draga di Lovrana smještena je, doslovno, između neba i zemlje. Ona visi u divljini između Učke i mora, a zvjezdano nebo, neusporedivo s bilo kakvim pogledom na zvijezde u naseljenim područjima, daje Dragi di Lovrani onaj neprocjenjivi dodir jedinstvenosti. Sama je hrana dobra, konvencionalna i već godinama ista. Zdravko Tomšić bio je spreman na velike iskorake dok je kuhao u kastavskom Kukurikuu, da bi s vremenom počeo ponavljati vlastite kulinarske obrasce. Škampi sa skutom i brudet pouzdan su izbor.
Restoran najluksuznijeg sjevernojadranskog, a možda i najluksuznijeg hrvatskog hotela uopće, nazvan je prema poznatom bečkom arhitektu koji je 1912. godine projektirao originalnu Alhambru. Vrtni stolovi Alfreda Kellera gledaju na prelijepu lošinjsku uvalu Čikat koja završava otvorenim morem: posebnu vrijednost ambijentu daju atraktivno osvjetljenje i zaista zamamna, minuciozna hortikultura. Vrtovi ispod i pokraj restoranske terase spadaju među najljepše u Hrvatskoj. Kuhanje 31-godišnjeg Melkiora Bašića čisto je u okusima, lokalno u sadržaju i prilično estetizirano u prezentaciji. Vinska karta spada među najambicioznije u Hrvatskoj, osobito kada je riječ o vrhunskim stranim vinima.
Restoran Monte smješten je na najljepšoj točki najljepšeg istarskog grada, odmah ispod rovinjske katedrale. Budući da se velik dio restorana nalazi na otvorenom, Monte, nažalost, ne može raditi u kasnu jesen, zimu ni u rano proljeće. Gastronomski dosezi Montea predmet su stalnog prijepora između istarskih članova Kulta Plave Kamenice koji ga smatraju najboljim reestoranom u Istri, i zagrebačkih koji nisu potpuno uvjereni u izvrsnost Monteove kreativne kuhinje, koja, primjerice, file kovača povezuje s botargom i velikim kozicama, dok se brancin servira s raguom od algi i karfiola. No, neovisno od naših internih rasprava, ugođaj u Monteu zaslužuje apsolutno najvišu ocjenu.
Riječ je o dva najbolja sjevernojadranska ali i hrvatska restorana, koji su ovdje poredani abecednim kriterijem. Bevanda se nesumnjivo može pohvaliti opsežnijim pogledom i ambicioznijim interijerima, dok toplina ugođaja male vološćanske luke vuče na stranu Plavog podruma.
O kuhanju i vinskim kartama oba restorana već smo prečesto pisali, tako da se nema smisla ponavljati. Međutim, da smo na mjestu šefova opatijske i kvarnerske Turističke zajednice, pokušali bismo, baš zahvaljujući Plavom podrumu i Bevandi, Opatiju promovirati kao zaista vhunsku gastronomsku turističku destinaciju. Bojimo se, međutim, da lokalna i regionalna turistička administracija, koja je beznadežno zaspala u vremenu kada se s hotelima od tri i četiri zvjezdice mogao okretati veliki novac, uopće nije svjesna kakvim restoranskim potencijalom raspolaže ni kako da ga iskoristi.
Kameni vrt San Rocca, pogled na maslinike, na bazen i na horizonnte koji se pružaju prema obali, čine jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj koje možemo označiti terminom splendid isolation. Kuhanje je iz godine u godinu sve ambicioznije, a odnos prema tartufima, najvrjednijem elementu istarske gastronomije, akademski je uzoran. Paradigma o Istri kao hrvatskoj Toscani jedna je od bedastijih hrvatskih marketinških prevara, no San Rocco zaista asocira na najbolje od Toscane.
Koncept restorana L u najzabavnijem istarskom hotelu detaljno je razrađen: suncobrani u obliku jedra, fenomenalno mirisna hortiklutura, konobari koji izgledaju kao manekeni, neformalan, ali lukzusan ugođaj i fusion jelovnik za koji je do prije nekoliko godina bila odgovoran Priska Thuring (i s kojim nismo uvijek bili sretni). Jasno je da Lone i cijela Maistra moraju redefinirati svoju gastronomsku ponudu, osobito u luskuznom segmentu. No, dok to ne učine bit ćemo svejedno sretni što možemo sjediti u zaista senzacionalnom Loneovu vrtu, okruženi prebujnim zelenilom, udaljeni od mora manje od stotinjak metara, i jesti bilo što decentno uz čašu dvije šampanjca.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
