U istarskoj konobi Nono, koja sljedeći tjedan slavi 20. godina rada, pojeli smo biftek za 25 eura s prilogom. Uz senzacionalnu cijenu je bio i vrlo dobar

20.06.2026.
| Luka Peranić

Cijena bifteka i crvenog mesa općenito je od pandemije nadalje narasla nevjerojatnom brzinom. Dok se prije tri godine biftek u popularnim zagrebačkim restoranima mogao naručiti za dvadesetak eura, danas je gotovo nemoguće pronaći biftek ispod 35 eura. To su zagrebačke cijene, u glavnom gradu i najvećem restoranskom tržištu u Hrvatskoj.

Istra je turistički najrazvijenija regija u Hrvatskoj s velikim brojem pravih luksuznih hotela i najvećom koncentracijom vrlo dobrih do odličnih restorana. Cijene u Istri su rasle otprilike kao i u Zagrebu, zbog potrošača koji ih mogu pratiti. Sjećamo se, da smo u jednom popularnom steakhouseu prije dvije ili tri godine naišli na biftek koji je koštao četrdesetak eura, a sigurno nigdje nismo vidjeli cijenu manju od 30 eura prošle godine.

Bifteci svakako spadaju među najpopularnija jela u restoranima. U popularnoj konobi Nono, koja sljedeći tjedan slavi velikih 20. godine rada, u četvrtak smo sjeli na ručak. Nono je bio standardno dobro popunjen, unatoč brutalnom ljetnom vremenu. Čitajući jelovnik, naišli smo na cijenu bifteka od 25 eura. Nismo bili sigurni jesmo li dobro pročitali. Zatim smo još vidjeli da cijena uključuje i prilog od palente i gljiva.

Naručili smo biftek da vidimo radi li se o nekoj pogrešci ili jelovnicima starima nekoliko godina izvučenima iz naftalina. Treća opcija koja nam se motala po glavi jest da je biftek toliko malen da bi mogao nahraniti tek manje gladno dijete. Osoblje nas nažalost nije pitalo kako bismo željeli pečen naš filet mignon, što je teža pogreška za konobu. Na svu sreću, naš je biftek došao pečen medium kako bismo i naručili, s mahunama i mrkvom, što smo zamijenili.

Biftek definitivno nije bio mali, pravilno je pečen i sasvim ukusan. Imao je par problema poput nedostatka krupne soli i zaista lošeg umaka od zelenog papra, koji je na sreću bio poslužen sa strane. Ali za cijenu od 25 eura nismo se mogli žaliti.

Nono je po cjenovnoj politici jedan od najinteligentnijih restorana u Istri. Ostala ponuda je također predinflacijski senzacionalna. Janjeće kotlete s pečenim povrćem, kojih također nije bilo malo na tanjuru, platili smo također 25 eura. Janjeći kotleti su bili sočni i puni koncentriranog okusa mesa. Restani krumpir koji smo naručili kao dodatni prilog bio je korektan, ali ne više od toga. Fuži s kokoši i junetinom, naše možda najdraže jelo dana, apsolutno je iznad prosjeka istarskih konoba. Pašta je zadržala čvrstu teksturu, a meso i šug su činili lijepu cjelinu u kojoj šug nije bio opterećen viškom masnoća, a opet je bio gust i snažnog okusa.

Domaći pršut, koji se ručno reže kad ga gost naruči, također je bio jedan od boljih pršuta koje smo probali u istarskim konobama. Pršut se doslovno topio u ustima, s ugodno integriranim masnoćama. Vinska lista je veoma dobra, s nekoliko etiketa koje također nude ogromnu vrijednost za novac. Ne sjećamo se kad smo zadnji put vidjeli Santa Elisabettu i dvoznamenkasti broj pored naziva. Mi smo pili Veraldin cuvee San Giovanni, koji se lijepo spojio s našim mesnim ručkom. Ukupno, račun za dvoje, sa četiri skupa jela, jednim kolačem od naranče i buteljom vina platili smo 146 eura. Više nego odlična vrijednost za novac.