Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U Trst se iz Zagreba već generacijama ne ide zbog traperica. Kao što je slučaj bio sve od 50-tih pa do kraja 80-tih godina. Iako, kada malo promotrim kako su odjeveni ljudi po ulicama tih dvaju gradova, pa napravim malu usporedbu, možda bi trebalo. Sada se, kako mi se čini, ide zbog pizze. I to, nota bene, ne bilo kakve pizze, već one najbolje na svijetu. (Kako joj, je l’, mnogi Talijani tepaju dok prste drže skupljeno u onoj karakterističnoj talijanskoj gesti te iz zgloba pomiču ruku gore – dolje…)
“To je hram pizze!”, govori se za taj originalni napuljski restoran, a koji je prije svega tri godine otvorio podružnicu u Trstu koji, na njegovu sreću, ipak nije postao “naš”. Riječ je, jasno, o pizzeriji Da Michele. Osnovana 1870. u Napulju od strane Salvatorea Condurra, a proslavljena izvan Čizme najkasnije filmom Eat Pray Love, u kojem Julia Roberts izjavljuje da je u “ljubavnom odnosu” sa svojom Margheritom.
Pizzeria je obiteljski vođena već kroz pet generacija, čuvajući vještinu i tajne recepture od Micheleovih prvih radova. Tijesto se, primjera radi, priprema dugom fermentacijom (najčešće više od 24 sata), a što rezultira laganim, ukusnim i karakterističnim rubom tijesta. Doda se, jasno, i malo bosiljka…Pizza je ogromna, prelazi rubove tanjura, ali opet se uslijed tog savršenog tijesta može pojesti cijela i čovjek se osjeća lagano a ipak sito cijeli dan.
Pizzeria Da Michele je bila jedna od znamenitosti u Napulju koju su turisti obilazili podjednako kao i, štojaznam, obližnje Pompeje. Sada međutim naše stanovništvo više ne mora toliko daleko putovati da bi probalo tu božanstvenu pizzu kojoj ni Juliea Roberts nije mogla odoljeti jer im je Michele došao na svega dva sata vožnje od Zagreba u Trst – grad u koji se više ne putuje zbog dostupne zapadne robe na Ponte Rossa već, evo, ove savršene Margherite.
——-
Tri su, međutim, ipak ključne razlike između ove dvije pizzerije. Napuljska pizzerija je mala, autentična, klasična i veoma dobro dočarava povijesnu scenu juga Italije, ova u Trstu je svjetlija, prostranija i elegantnija. Može primiti čak oko 100 do 120 osoba unutra, te dodatnih 40–50 na terasi. U Napulju je minimalistički interijer s nekoliko soba i jednostavnim, bijelim dekorom te skromnim namještajem. Dok je Da Michele u Trstu osmišljena da reflektira napuljsku tradiciju, ali u modernom i profinjenom tonu. Dekor uključuje detalje poput zelenih elemenata u boji referentnoj prema via Sersale, graniglie pločice (Aganippe), stolove od bijelog mramora uz metalne okvire, i art-nouveau rasvjetu – sve po dizajnu arhitekta Antonija Di Mara.
Teško je reći što je od toga bolje, ali svakako u Napulj bolje paše ovaj tradicionalni dekor gdje vam piće poslužuju u plastičnoj čašici, a u Trstu više odgovara ovaj malo moderniji štih.
Druga razlika, veoma bitna, u izboru je samih pizza koje ta dva ugostiteljska objekta nude. U ovom originalnom imamo izvorni koncept s vrlo ograničenim izborom – samo dvije vrste pizze: Margherita i Marinara (ponekad se spominje i “pizza bianco”, prema lokalnom običaju), a priprema se prema strogim pravilima napuljske tradicije (ruota di carro stil, kratko pečenje). U Trstu istovremeno, osim klasičnih Margherita i marine, nudi i specijalne pizze — poput Cosacce, Napoletane, Salsiccia e Friarielli, Calzone (pečeno i fritto), Montanara — kao i “Marita” (kombinacija Margherite i Marinare). Tu su i tipični napuljski deserti, pivo i vino (uključujući i brendirana pića “Da Michele”).
Po tom pitanju, svakako je bolje da je izbor veći. Pogotovo uzevši u obzir povijesni kontekst odlazaka u Trst, a koji je uvijek bio motiviran većim izborom; traperica, kave, deterdženta, parfema, elektronike, obuće i odjeće… pa evo sada i pizze. Ali opet, i s druge strane – što ti treba više u životu od jedne savršeno pripremljene Margherita?!
Treći i možda najzanimljivija razlika je ona u cijeni. Dok je u Napulju to i dalje veoma blizu onoj njihovoj tradicionalnoj cijeni od nevjerojatnih 5.5 eura, u Trstu je cijena pizze oko nekih 12 do 13 eura. Što je i dalje veoma jeftino, pogotovo uzevši u obzir kvalitetu same pizze, ali i uspoređujući je s cijenama kod nas.
Po pitanju pizze Trst je, dakle, i dalje ostao bolji i jeftiniji. Ne treba stoga čuditi da velik broj naših ljudi i dalje, već debelo u 21. stoljeću, često posjećuje taj lijepi talijanski grad koji će zauvijek ostati simbol onog prvog susreta sa svijetom. Jedina razlika je da se više ne stoji u redovima pred dućanima s robom, već u redu ispred ove pizzerije koja, nota bene, ne prima rezervacije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
