Buffet Amel na riječkoj Drenovi peče jedne od boljih ćevapa na Kvarneru

02.09.2025.
| Luka Peranić

Buffet Amel zaista živi svoju kvartovsko-radničku reputaciju. Amel je sve što zamišljate: stalni gosti s konobarima imaju prisni odnos, konobarica zeza goste koji umjesto pive naručuju colu, poslije radnog vremena u lokalu se može pronaći puno radnika još u uniformama, a dostavljači stalno ulaze i izlaze. Buffet se nalazi na Drenovi, riječkom kvartu najpoznatijem po velikom groblju.

Drenova je na brdovitom dijelu Rijeke pa su pogledi iz Amela prilično spektakularni. Može se vidjeti cijeli Kvarnerski zaljev. U Amel smo se zaputili nakon što su spomenuti nekoliko puta na forumima koji raspravljaju o najboljim ćevapima u Rijeci. Vječno pitanje za koje uvijek ima dovoljno publike.

U Amelu je dobra atmosfera i lijepo je vidjeti pun restoran u Rijeci čak i u ponedjeljak. Buffet se navodno prije nekoliko mjeseci i preuredio, pa sad izgleda dosta civilizirano pečenjaru. Svakako ima najbolji pogled od svih pečenjara u Rijeci. Hrana u Amelu je strogo fokusirana na grill. Dostupni su ćevapi, banjalučki ćevapi, miješano meso, sumanute količine raznih plata i svi ostali općepoznati prilozi koji dolaze uz pečeno meso. Naručili smo naravno ćevape, obične i banjalučke.

Odmah je bilo jasno da se radi o vrlo dobrim ćevapima. Pravilno su pečeni, a u njima se čak mogao razanati blago ružičasti presjek. Obični ćevapi su zapravo bili puno bolji od banjalučkih. Sočniji su, mekši i ostavili su odličan dojam. Meso je rahlo, bez nepotrebnih dodataka koji muče mnoge pečenjare. Amel zaista radi neke od boljih ćevapa u Rijeci i na Kvarneru.

Pomfrit je vrlo dobar iako mu za više ocjene nedostaje malo više hrskavosti, a lepinja je korektna i nije premasna. Kajmak koji smo još probali je također bio solidan. Pića su druga priča. Vina gotovo da nema. U vitrinama smo vidjeli vranac, kutjevačku graševinu, diskontni plavac mali i jednu etiketu istarske malvazije u butelji od litre koju nikad u životu nismo vidjeli. Šteta je, što Amel nema makar neka pristojna vina uz svoje dobre ćevape. Amelovi gosti vjerojatno ne naručuju vina, ali ni s pivom ne stoje nikako. Najbolje što smo mogli odabrati je Heineken. Dvije porcije ćevapa s lepinjom, jedan pomfrit, kajmak, Heineken i colu platili smo 32 eura, što je prosjek za riječke pečenjare u zadnje vrijeme.