
Upravo je počeo još jedan produljeni vikend. Nepodnošljive vrućine sve nas tjeraju na more, što znači da je Zagreb opustio, dok su se istarski, kvarnerski i dalmatinski hoteli solidno napunili. Stoga je krajnje vrijeme za objavljivanje velikih restoranskih vodiča za Jadran.
Seriju počinjemo s definitivnim Vodičem za Istru 2026. koji sadrži čak 38 restorana, konoba i bistroa. U Vodiču nema roštiljarni i pizzerija, kao ni sve razvijenijeg vinskog ugostiteljstva, jer oni pripadaju usko specijaliziranim ugostiteljskim formatima. Restorani su podijeljeni žanrovski, a zatim geografski. To znači da svako poglavlje počinje s najzapadnijim, a završava s najjužnijim ili najistočnijim lokalom.
U dva se slučaja restorani ponavljaju jer pripadaju i fine diningu, kao i svojim specifičnim žanrovima: riječ je o novigradskoj Marini i rovinjskoj Tekki. Evo, dakle, 38 istarskih restorana za ljeto 2026. godine.

San Canzian, najljepši hotel u Istri, ima Michelinov ključ, a njegov restoran Luciano Michelinovu preporuku. Zagrebački chef Pavo Kalrić jedan je od tehnički najkompetentnijih kuhara u Istri, a nedavna večera za toskansku aristokratsku vinariju Antinori, s rakovicama, hlapovima, minijaturnim mladim graškom i srnetinom, pokazala je Luciano u najboljem izdanju.

San Rocco obitelji Fernetich spada među utemeljitelje istarskog fine dininga. San Rocco je, nesumnjivo, najspektakularniji u sezoni bijelih tartufa, ali i tijekom ljeta pruža dojmljivo gastronomsko iskustvo, pojačano odličnom vinskom listom.

Marina Gaši vlasnica je i chefica uvjerljivo najboljeg ribljeg restorana u Hrvatskoj. Gospođa Gaši svojom je maštovitošću, talentom i perfekcionizmom u izboru sastojaka odvela Marinu u sferu vrlo ozbiljnog fine dininga.

Porečki Harry s Piccolo najimpresivnije nam je gastronomsko iznenađenje u Hrvatskoj ove godine. Znali smo da je Harry s jako, jako dobar, budući da već godinama drži dvije Michelinove zvjezdice u Trstu. Ali nismo očekivali da je baš toliko odličan. Na vinskoj karti treba još puno raditi.

Jeffrey Vella u Cap Aureu bavi se progresivnom, vrlo originalnom visokom kuhinjom, utemeljenom na mikrosezonskim i pretežno lokalnim sastojcima. Deserti pastry chefice Maše Salopek često su senzacionalni.

Agli Amici ima uvjerljivo najprofesionalniji servis među svim hrvatskim restoranima, i najelgantnije kuhanje među svim istarskim restoranima. Emanuele i Michela Scarello, brat i sestra, uveli su u hrvatsku gastronomiju i ugostiteljstvo najviše svjetske standarde.

Chef Saša Pribićević u rovinjskoj Tekki bavi se najluksuznijim i najrafiniranijim iskazima japanske kuhinje u Hrvatskoj. Dashi s brancinom dojmljivo je dubok i ukusan, u gunkane se stavlja pravi kavijar, a na nigiri gusja jetra, wagyu, masna plava tuna, hamachi, a katkad i repovi svježih škampa.

Marina Gaši uistinu priprema isključivo ribu i rakove iz dnevnog ulova, bez ikakvog kompromisa oko svježine. I tako cijelo desetljeće.

Ovaj se restoran afirmirao prije više od dvadeset godina “istarskim sashimijem”: riba, najčešće list, filetira se ispred gosta, pa se poslužuje “sirova”, a zapravo skuhana u limunovu soku. Restoran je zadnjih godina unaprijedio svoje kulinarske i servisne procedure i definitivno spada među najbolje riblje restorane u zemlji. Vinska je politika, nažalost, više nego upitna.

Spinnakerov chef, vulkanski talentirani Marko Turković drastično je pomladio poznati restoran na porečkoj Rivi. Jela poput cannola od dvadeset dana odležane plave tune, kozica s odojkom ili brudeta sa sirovom ribom na pečenoj riži zvuče podjednako moderno i privlačno.

U Čoku redovito jedemo dulje od deset godina, i nikad nismo pojeli bilo što loše. Često smo jeli upravo izvrsno, bilo da je riječ o Čokovu potpisnom brancinu na pari, ili o velikim hlapovima.
Trošt je stara, konvencionalna, masovno popularna riblja gostionica, s uvijek korektnim izborom oborite ribe, školjki i velikih rakova.

Ovaj 63-godišnji klasik već se cijelu vječnost ubraja među najomiljenije istarske restorane. Izbor riba i rakova spada među spektakularnije u Hrvatskoj. Servis je izvrstan, a vinska karta veoma dobra za restoran koji se ne bavi fine diningom.

Puntolina je unatrag dvije ili tri godine značajno napredovala. Riba je uvijek dobra, kuhanje je postalo preciznije, a servis neusporedivo profinjeniji nego ranije. Terasa je jedna od najljepših u Rovinju.

Giannino obitelji Pellizzer, koja vodi i Puntolinu, bio je prvi gastronomski ambiciozan restoran u Rovinju. Giannino i danas, poslije više od 40 godina, može biti veoma ugodno mjesto za jednostavno pripremljenu svježu ribu.

Restoran obitelji Skoko posljednjih je godina ponovo u odličnoj formi. Hrana je jednostavna ali preukusna, sastojci svježi, a cijene umjerene za tako visoku kvalitetu.

Petul chefa Danijela Božića, koji je jedno vrijeme kuhao u restoranima genijalnog Francuza Yannicka Allénoa (ukupno 18 Michelinovih zvjezdica), visoko je sofisticirani francuski bistro s puno istarskih sastojaka. Petul je jedan od najvažnijih restorana koji su se ove godine otvorili u Hrvatskoj, zemlji bez francuskih restorana. Vinska karta žestoko zaostaje za Božićevom hranom.

Badi kreativno kombinira klasična riblja jela s puno modernističkih dodira. Badijevo potpisno jelo, brancin u kruhu, nalazi se na meniju još od 2014. godine. Badi ima jednu od najboljih vinskih karti u Istri. Restoran obitelji Badurina upravo obilježava četrdeseti rođendan. Utemeljitelj Badija, veliki restorater Nado Badurina, umro je u ožujku 2024.

Chef Jan Vukasović, uz mentorstvo Ane Roš, u jedinstveno uređenoj Staroj školi kuha jela koja su srčana, krepka ali i kompleksna. Carpaccio od vrganja i marelica, i pasutice s kozlićem naši su aktualni favoriti.

Prvi hrvatski restoran svjetski proslavljene slovenske chefice neodoljiva je atrakcija. Hrana u Jazu je odlična, komunikativna i neskupa. Vinska lista je vrlo dobra, primjerena Jazovim jelima, i neobično jeftina. Ambijent je električan, ali i elegantan. Jaz je oživio Poreč.

Beach gourmet bar Tvrtka Šakote i Marka Turkovića lani je najavio porečki gastronomski preporod koji upravo traje. Ćevapi od boškarina, tostade od tune, ali i malo sofisticiranije pripremljene bijele ribe, pečene na otvorenoj vatri, u samo godinu dana učinile su Fogo jednim od najpopularnijih porečkih lokala. Pizza je, također, više nego dobra.

Loše je što restoran glasovite braće Cerea, koji vode Da Vittorio s tri Michelinove zvjezdice, nije krenuo prema pravom fine diningu, kao što se činilo da hoće prije dvije godine. Dobro je što Miramare servira uvjerljivo najukusniju tjesteninu u Hrvatskoj, uključujući famozne paccheri Vittorio, možda jedinu paštu s rajčicama na cijelom svijetu koja vrijedi tri Michelinove zvjezdice. Jedva čekamo da ponovo probamo.

Gastronomska gostionica Morisa Civitica uvjerljivo je najbolji pulski restoran. Civitico je diskriminativan u izboru sastojaka, profesionalno maštovit i tehnički gotovo perfektn. Vodnjanka je toliko poštena prema kvaliteti sastojaka da reže Iberico umjesto istarskog pršuta, jer je zaista dobar i zaista istarski pršut gotovo nedostupan. Ovog smo proljeća, među ostalim finim jelima, uživali u slasnim friganim pataračama. Cijene su prijateljske.

Malo selo nepretenciozna je seoska gostionica koja je stalno puna zahvaljujući prvorazrednim sastojcima. Malo selo najprivlačnije je u sezoni bijelih tartufa, ali i veliki komadi mesa, bez tartufa, mogu biti izvanredni.

Parenzana je suvremena konoba s prilično sezonskim sastojcima. U Parenzani smo prije par godina, u društvu čuvenog vinara Franca Cattunara, jeli nevjerojatno mirisne, netom ubrane vrganje. Lasagne s janjetinom i graškom ubrajaju se među ukusnije paste u cijeloj Istri.

Nono upravo slavi dvadeseti rođendan. Cijene su vrlo prijateljske, porcije obilne, a posebno je važno istaknuti da je Nono jednako pouzdan i kad je riječ o mesnim i o ribljim jelima.

Bušćina je svojedobno bila jedna od najpopularnijih istarskih konoba. Prije nekoliko godina promijenila je vlasnika, no i dalje se solidno drži. Riblja su jela uglavnom uspjelija od mesnih.

Primizia obitelji Fernetich jedna je od najboljih istarskih konoba. Primizia priprema posebne sezonske menije, koristi vrhunske sastojke i peče ultrapopularne pizze na koje se između rujna i siječnja ribaju svježi bijeli tartufi. Vinska karta gotovo da je uzorna za format konobe.

Tri palme su simpatična konoba s lijepim vrtom i šire prihvatljivim cijenama. Ponuda dnevno varira. U Tri palme možete naletjeti i na odlične škampe i hlapove, no katkad drže samo tovljenu ribu. Paste su sasvim korektne.

OPG Mekiš, smješten par stotina metara ispod veličanstvene vinarije obitelji Deklić, proizvodi jedan od najboljih, najekspresivnijih pršuta koje smo ikad probali u Hrvatskoj. Kobasice i panceta također su fenomenalni. Mekiš je skriveni dijamant ruralne istarske gastronomije koji se mora posjetiti ako želite uživati u onom najboljem što nudi zelena Istra.

Ova dražesna konoba blizu mora, smještena u velikom autokampu, prilično je autentična kad je riječ o tradicijskom istarskom kuhanju.

Veoma prostrana, rustikalna konoba na rovinskoj rivi idealno je mjesto kad se želite skloniti od vrućine i usput nešto krepko pojesti. Hobotnica iz pećnice i srdele na savor naši su dugogodišnji favoriti. Kantinon nije jeftin za svoj žanr.

Hrana kod Jure je odlična, bilo da je riječ o ribama, školjkama na buzari ili pastama. Cijene su vrlo niske. Vinski servis je katastrofalan.

Alla Beccaccia je dovela kuhinju iz konobe blizu fine dininga. Maneštre, tjestenine kao i janjetina pripremaju se kompleksno, precizno i maštovito. Sezonalnost se podrazumijeva, bilo da je riječ o prvim bijelim tartufima ili o prvim divljim šparogama. Vinska lista veoma je kompetentna. Alla Beccaccia u zadnje dvije ili tri godine redefinirala je pojam istarske konobe.

Boccaporta je masovni, narodni restoran s golemim porcijama, korektnim cijenama i prihvatljivom hranom. Boccaporta spada među šest ili sedam najpopularnijih istarskih lokala.

Konoba čuvenog vinara Marka Fakina, smještena na filmskoj lokaciji na motovunskim zidinama, jedini je restoran u povijesnom dijelu Motovuna koji možemo preporučiti.

Old River kraj mirne rijeke Mirne u zadnje tri godine dramatično se poboljšao. Ovog smo proljeća uživali u sjajnim firtajama s divljim šparogama i pršutom, juhi od divljih šparoga i putrasto mekanim telećim koljenicama. U listopadu Old River počinje mirisati po prvoklasnim bijelim tartufima.

Smještena u šumi blizu Pazina, konoba Vela vrata ima jednu od mističnijih terasa u Istri. Vela vrata tradicijski je restoran koji se ponosi velikim komadima mesa, ali priprema i ukusne firtaje i pašte. Vlasnici su jako pristojni i srdačni, a cijene korektne.

Jedan od omiljenih restorana vinara Ivice Matoševića, priprema ukusnu juhu od celera i tartufa, korektne tjestenine i sočne steakove.

Nomu je zabavni fusion restoran s kompetentnim kuhanjem, dobrim sushijem, odličnim gyozama i terasom s prelijepim pogledom na pučinu.

Rovinjska Tekka najbolji je japanski restoran u Hrvatskoj.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.