
U časopisu Science objavljeni su rezultati istraživanja koji razbijaju jedan od većih mitova zadnjih godina: onaj o štetnosti ultra prerađene hrane. Znanstvenici sa Sveučilišta u Kopenhagenu koji ga potpisuju tvrde da činjenica što je hrana ultra prerađena zapravo ne utječe na zdravlje. Točnije, da takvu hranu nezdravom ne čini način prerade već pojedini sastojci.
Rad ističe neslaganja oko toga je li koncept ultra prerađene hrane koristan kao prehrambeno načelo ili je općenito označavanje kakvo imamo sad samo zbunjuje potrošače. “Važno je zapamtiti da je prerada hrane općenito dobra stvar; poboljšava sigurnost, rok trajanja, pristupačnost i dostupnost,“ rekao je Faidon Magkos, glavni autor istraživanja.
Problem, kaže Magkos, nastaje kada oznaka ultra prerađene hrane miješa korisne oblike prerade s nutritivno siromašnom, kaloričnom hranom koja se brzo konzumira. Marmelada koju kuhate doma je ultraprerađena, kao i riblja pašteta koju ćete možda napraviti za večeru, kao uostalom i pršut, plavi sirevi i slično. Ništa od te hrane ne smatra se nezdravim niti je nezdravo u razumnim količinama. S druge strane, umaci u tetrapacima, industrijske paštete, grickalice, prahovi za sokove, juhe i slično, ultraprerađeni su proizvodi puni umjetnih sastojaka, dizajnirani za prodaju i generiranje profita a ne za održavanje organizma. Smatrati svu ultraprerađenu stranu opasnom za zdravlje nije korisno i može dovesti u zabludu i medicinare i javnost, upozoravju danski znanstvenici.
Oni su analizirali pet dosad provedenih randomiziranih kontroliranih ispitivanja ultraprerađene hrane u SAD-u, Velikoj Britaniji, Danskoj i Japanu. Analizirali su metode, različite nalaze i ograničenja studija kako bi procijenili utjecaj ultraprerađene hrane na organizam. Zaključili su da je vrlo teško pripisati negativne zdravstvene učinke opažene kod sudionika ispitivanja procesu ultra-prerade.
Vjerojatnije je da su učinci posljedica štetnosti unosa velikog broja kalorija, zasićenih masti i viška soli i slično. Također su dodali da su studije nedovoljno uzimale u obzir važnost dizajna hrane, njene ugodne teksture, odnosa soli i šećera i drugih faktora koji kod štetne ultra prerađene hrane potiču brzo i prekomjerno jedenje.
Namirnice koje sadrže korisne hranjive tvari, poput obogaćenog integralnog kruha, probiotičkih jogurta i biljnih mlijeka, nepravedno se označavaju kao štetna ultra prerađena hrana, tvrdi Magkos. Ključna poruka je da klasifikacije ultra prerađene hrane miješaju preradu s nutritivnom kvalitetom. “Mnogi ultra prerađeni prehrambeni proizvodi su nezdravi, ali neki su nutritivno kvalitetn, a vrijedi i obrnuto: neke minimalno prerađene namirnice mogu biti kalorične, brzo se jesti i nezdrave su.“
Pojam ultra prerađene hrane skovao je Carlos Monteiro, profesor sa Sveučilišta u São Paulu koji je predvodio razvoj Nova klasifikacije hrane. Nova sustav dijeli hranu u četiri skupine prema stupnju prerade, pri čemu su ultra prerađeni proizvodi u najvišoj kategoriji i definiraju se kao “formulacije sastojaka, uglavnom isključivo industrijske uporabe“, koje obično uključuju tehnike poput oblikovanja, prethodnog prženja i upotrebe aditiva za poboljšanje okusa. Prehrambena industrija lobirala je protiv uključivanja preporuka za smanjenje konzumacije ultra prerađene hrane u nacionalne prehrambene smjernice, tvrdeći da zdravlju šteti nutritivni sastav, a ne sama prerada.
Najnovije istraživanje podsjeća da ta rasprava još nije ni blizu završena. Velike opservacijske studije pokazale su snažne veze između visoke konzumacije ultra prerađene hrane, pretilosti i drugih zdravstvenih problema. Tu je vezu sve teže osporiti, ali je utoliko važnije rasplesti utjecaj tehnika prerade, sastava ultra prerađene hrane i prehrambenih navika ljudi.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.