Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U ponedjeljak, poslije posjeta Chateau Lafite Rothschild, gdje smo naučili više o vinu nego iz bezbroj knjiga, odlučili smo ručati u Pauillacu, simpatičnom, pomalo umrtvljenom gradiću velikom poput Vrsara, možda Umaga.
Lafayette, najugledniji restoran na Pauillacovoj obali, bio je zatvoren, jer mnogi francuski restorani ne rade ponedjeljkom.
Pa smo završili u obližnjoj gostionici La Salamandre, koja nas je privukla zbog dva razloga.
Prvo, na crnoj ploči Salamandre se hvalila bijelim šparogama, koje su upravo usred sezone.
Drugo, gostionica je bila prepuna lokalnih posjetitelja: svi su gosti govorili francuski.
Nažalost, naše dobre namjere da jedemo isto što i građani jedne od najslavnijih svjetskih vinskih destinacija pretvorile su se u potpunu katastrofu.
Bijele šparoge bile su nejestivo prekuhane, a umak od maslaca i limuna u stvarnosti se pretvorio u umak od vrhnja za kuhanje i nekog lošeg bijelog octa. U istarskim inferiornim konobama nemoguće je dobiti tako užasno jelo.
Naša se lokalna gostionica donekle uspjela iskupiti odličnim tartar biftekom, napravljenim bez majoneze, sa sirovim žumanjkom u sredini.
Međutim, ovaj klasični steak tartare bio je teško kompromitiran mlohavim, antihrskavim, premasnim pomfritom, kakvog je već dugo nemoguće dobiti i u lošijim zagrebačkim bistroima.
Rezultat
Hrvatska 2 : Pauillac 0
U ponedjeljak navečer večerali smo u prirodnjačkom vinskom baru Complanterra u strogom centru Bordeauxa. Hrana je bila veoma dobra, a kamenice, koje koštaju između jednog i pol i tri eura, fenomenalne.
Cijene vina još su fascinantnije: vrhunski šampanjci Fleurie i De Souza koštaju između 50 i 72 eura, što je jeftinije nego u bilo kojem baru u Reimsu, glavnom gradu Champagne. Pontet Canet, prvo veliko biodinamičko crno vino iz Medoca, košta 152 eura, što je duplo jeftinije nego u Zagrebu; radilo se o odličnoj berbi 2015.
No, higijenski standardi Complanterre gadljivo su neprihvatljivi. Lokal s četrdesetak mjesta ima samo jedan, uniseks toalet, koji je toliko neodržavan da ga treba izbjegavati i ako ste popili butelju-dvije previše. U Hrvatskoj takvi toaleti već godinama ne postoje.
Hrvatska – Bordeaux (higijena)
2 : 0
U luksuznom restoranu Miromoto u bordoškom five-star hotelu Mondrian cijelu nam večer nitko nije želio točiti vino. Donijeli su nam butelju za stol i ostavili nas da sami točimo, što je u bilo kojem ozbiljnom restoranu, a osobito u restoranima s milijunski vrijednom vinskim listom poput Morimotove, automatski crveni karton. Ali, evo, dogodilo se.
Hrvatska – Bordeaux (restoranski servis)
3 : 0
Kult Plave Kamenice iz godine u godinu uporno i sustavno kritizira hrvatsko ugostiteljstvo, zato jer želimo da se poboljša i zato što znamo da može biti efikasnije, profesionalnije i općenito kvalitetnije. Nastavit ćemo s takvim pisanjem.
Mislimo, međutim, da je važno upozoriti kako kuharske i ugostiteljske prakse u jednom Bordeauxu, najvažnijem turističkom dijelu Francuske iza Pariza i Azurne obale, mogu biti mnogo gore nego u Hrvatskoj.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
