Kako smo u borbi za rezervaciju u njujorškom Atomixu pobijedili tisuće ljudi, Amexove concierge i botove 

Postoji tih dvadesetak restorana na svijetu u koje je gotovo nemoguće ući i izboriti se rezervaciju. U nekima je na listama čekanja i do 50 tisuća ljudi. Alchemist, Asador Extrebarri, El Cellar de Can Rocca, Noma, DiverXo su samo neki od restorana za koje morate imati ekstremno dobru veza ili sreću pri odabiru datuma da biste dobili rezervaciju. Među njima je i Atomix, restoran u centru New Yorka s dvije Michelinove zvjezdice, 12. mjestom na svijetu u listi World’s 50’s Best Restaurants, prvim mjestom na listi North America’s 50’s Best Restaurants i drugim mjestom na listi najboljih restorana u New Yorku prema New York Timesu.

Atomix radi svaki dan i ima dva seatinga u 17 sati i 20:45. Problem je što Atomix prima samo 12 ljudi po seatingu. U New Yorku ćemo biti početkom svibnja. Prvo smo pokušali preko veze, preko jednog od hrvatskih najboljih chefova koji je u Atomixu odradio staž prije nekoliko godina i koji je u dobrim odnosima s njihovim osobljem. Dobili smo sljedeću poruku: “Nažalost ne ide preko reda. Tko uspije bukirati uspije. Oni su korporacija i igraju prema strogim pravilima.” Zahvalili smo se na trudu i pokušali isplanirati kako bismo ipak mogli dobiti rezervaciju. Atomix pušta rezervacije prvoga u mjesecu za idući mjesec.

Dakle, u travnju izlaze rezervacije za svibanj u tri popodne po njihovom vremenu. Na internetu smo istražili savjete za dobivanje rezervacije. Na Redditu se može pronaći informacija da je najbolje imati Amex platinum kreditnu karticu s kojom dolazi concierge koji to može riješiti bez problema. Amex Platinum naravno nemamo pa je ta opcija odmah otpisana. Neki kažu da je najbolje imati nekog asistenta koji će to riješiti. Njega svakako nemamo.

U dubinama interneta smo naišli i na komentare da botovi zapravo brzinom munje pokupuju sve rezervacije, koje se zatim preprodaju. Sekundarno tržište najtraženijih rezervacija problem je s kojim se restoranska industrija nosi već nekoliko godina. Ništa, ostala nam je opcija najbržeg prsta u kojoj su šanse minimalne. Vjerujemo, da tih 720 mjesta koliko ih Atomix otvara svakog mjeseca želi barem nekoliko desetaka tisuća gostiju iz cijelog svijeta. Ali zaručnica i ja smo se nekako pripremili. Napravili smo račune na Tock aplikaciji (čiji je vlasnik upravo American Express) gdje stižu rezervacije za Atomix.

Zatim smo ubacili podatke o kartici. I onda je slijedilo nestrpljivo čekanje prvog travnja i 9 sati navečer. U 8:55 minuta osjetili smo prvi nalet adrenalina i mogućnost da posjetimo najbolji američki restoran. U točno 9 sati po našem vremenu rezervacije su puštene, a mi smo na dva mobitela pokušavali dobiti svoja mjesta. Nakon par mikrosekundi, naš prvi datum, 4. svibnja je otišao. Iako je postojala mogućnost pritiska na jedan od termina toga dana, aplikacija je nam je poručila da netko već gleda taj datum i da ne možemo dalje. Panično smo se prebacili na 5. svibnja da ne ode i taj dan. Ista situacija. 6. svibnja također. “Ništa, nismo uspjeli,” kažem pomalo razočarano zaručnici. Uočim da ona ne može izustiti nijednu riječ.

Gledam u njezin mobitel i vidim scenu koja mi nije poznata. Uspjela je stići do košarice i do datuma 6. svibnja. Nakon sumanutog stiskanja po ekranu po željenim datumima uspjeli smo ući u košaricu. U drugom naletu adrenalina nismo ni skužili što nam aplikacija govori već smo samo stiskali dalje. Kasnije smo pročitali jest da su sve rezervacije konačne i da nema otkazivanja. Usput su instantno uzeli novce za dva degustacijska jelovnika, sve poreze i 10 % administrativnih troškova kojima pokrivaju i napojnice. Dakle nema otkazivanja i novci su skinuti s računa. Kad si toliko tražen možeš očito raditi ono što drugi ne smiju ni pomisliti. U 21:02 cijeli svibanj je bio rezerviran. Rezervacije za Atomix nestanu kao da su ulaznice za koncetru Taylor Swift ili povratničku turneju Oasisa. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.