Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Behind the Horizon naziv je kratkometražnog dokumentarnog filma koji donosi poglede na viziju, filozofiju i vina brenda Markus. Premijera je održana sinoć u Splitu, u kinu Zlatna vrata, uz sve najbitnije ljude u i oko Markusa na okupu.
Jasno, premijera se nije mogla održati bez malo druženja, hrane i Markus vina, jako dobar je plan bio, gosti su se pridružili uz samo kino, u Pizzaferaju, lokalu s pitoresknim, u srži preko 1.700 godina starim atrijem, na kojem nema kičastih modernističkih dodataka. Savršen scenarij za uvest se u film, doslovno se samo trebalo poeti uz stepenice do kino dvorane.
Kojeg je režirao mladi riječki režiser David Šegić. Film zapravo donosi put od rezidbe do vina na stolu, uz pripovijedanje samih aktera, od vlasnika Roberta Younga preko Slavena i Ivone Jeličić kao pogonskih motora tvrtke, pa do nekih stanovnika Francuske (nešto treba ostati i skriveno). Kroz nevidljivog pripovjedača unosi se pak i doza mistike i impresije. Kako nam je kazao redatelj Šegvić, “više sam htio kamerom dati impresiju, a ne kontekst”. I u tome je uspio, definitivno su scene i snimke koje uokviruju film vizualno dojmljive, pogotovo vizure dalmatinskog krša, da starim vinogradima koji su osnova Markusove vinske filozofije. Priznat će skromno redatelj da su kod tog snimanja imali i sreće, rađeno je u cik zore, kad se i obavljaju poslovi na lozi, svjetlo mu se jednostavno savršeno ukomponiralo.
“Stvarno sam zadovoljan krajnjim rezultatom, mislim da smo uspjeli dočarati što Markus zaista jeste i što sve stoji iza tog vina. Pogotovo me oduševio dio rada u Francuskoj, koji nije bio planiran u startu, ali nekako smo došli do toga, stvarno sam na kraju bio oduševljen”.
U samom filmu se kroz riječi Roberta Younga i Slavena Jeličića opisuje i sam početak Markusa, u doba kad je bio garažna vinarija i imao male serije vina uglavnom s posebnih lokacija. Znalci će primjetiti i vizualni omaž dingaču, jednoj od tadašnjih etika, uz same pejzaže tog dijela Pelješca, snimljen je i prolazak kroz jednosmjerni tunel, jedini način za doći vozilom na lokaciju Dingač. Ispričat će Robert Young nakon premijere i sjajnu anegdotu iz tog doba, dok je bio samo konzument Markusa, ne i vlasnik.
“Probao sam Franz Ferdinand i odmah došao do maila, poslao poruku da bih uzeo sto boca. Valjda tjedan poslije stiže mi odgovor tadašnjeg vlasnika “jesi lud?! Možeš dobiti šest”. Godinu ili malo više iza toga bio je i vlasnik Markusa.
Dojam je da bi svaki ljubitelj vina trebao pogledati ovaj film kako bi shvatio težinu tog puta potrebnog da se izradi vrhunsko vino. Koliko je potrebno detalja izbalansirati da bi čovjek na kraju s gustom mogao izvaditi taj čep. Slaven i Ivona kroz film dosta detaljno pojašnjavaju taj proces, koji je zapravo cjelogodišnji, a kod održanih vina i višegodišnji. Slaven nam je iza filma i pojasnio dodatno.
“Mislim da je film kako dobar, vidim da su ljudi oduševljeni. Srž našeg poslovanja i proizvodnje je u tim starim krškim vinogradima, neki od naših kooperanata imaju i preko stoljeća staru vinovu lozu. Nama nije problem, ako netko ima samo 100 ili 200 kilograma tog prvoklasnog grožđa, mi ćemo i po to ići. Mislim da je u filmu ta posvećenost dobro uhvaćena, a nama je i neko osobno zadovoljstvo da smo sigurni pomogli da je dio tih vinograda danas živ i održavan.” Složit će se Jeličić s našom konstatacijom da je zaključak filma kako Markusa pogoni autohtonost, to inzistiranje na domaćim sortama i vinu iz krša. Pa čak su i njihovi novi nasadi na Šolti oteti dalmatinskom kamenu.
A čitavu širu filozofiju koja stoji iza projekta u filmu je pojasnio Robert Young. Kako kaže, Dalmacija i Hrvatska su domom mnogih sorti koje nisu svjetski poznate. Ali drži da se od tih sorti mogu napraviti vina koja će biti svjetska klasa. I zbog toga se svi oni detalji na kraju isplate.
Za kraj dvije stvari: onaj dio u Francuskoj snimane je s bačvarima, definitivno jako dobro za pogledati da se vidi koliko je potrebno da se napravi prava i odgovarajuća bačva. A drugo je daje film bilingualan, titluje se na hrvatski engleske dijelove, a na engleski hrvatske. Kako smo film odgledali u društvu prevoditeljice koja zna zagorčati svako glednje filma kod kuće stalnim komentarima o lošim prijevodima, valja istaknuti da je ovaj put izašla izuzetno zadovoljna prevođenjem.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
