Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U restoranu Balon čest sam gost, osobito ljeti kad je otvorena njihova predivna terasa okružena zelenilom. Dodatna prednost je, naravno, uvijek dostupan parking. Nemam puno primjedbi na kvalitetu hrane, ljubaznost osoblja niti izbor vina. Balon je za mene uvijek siguran izbor za poslovne susrete.
Danas sam u Balon otišla sama što često činim. Volim odlaziti u restorane sama. Osjećam se sigurno i ugodno. Radim na laptopu, promatram okruženje, slušam žamor. Ipak, imam dojam da se osoblje restorana ne snalazi najbolje s gostima koji dolaze sami.
Ne samo u Balonu, nego općenito, osim iznimne pažnje i ljubaznosti koju pružaju, konobari često odaju dojam da me žele “ubrzati“. Ne mislim to na ružan način niti vjerujem da je moja konzumacija za njih nedostatna. Više mi se čini da polaze od pretpostavke da sam došla brzinski pojesti nešto i otići dalje.
U mom slučaju, to je posve pogrešna pretpostavka. Volim dugo sjediti i popiti koju čašu vina (pre)više. Zato molim drage konobare: nemojte me požurivati, nemojte donositi tanjure prebrzo i nemojte nuditi espresso dok mi je čaša vina još puna. Volim provoditi vrijeme s vama.
Što me smeta?
Kao redoviti gost restorana koji zaista uživa u svakom aspektu boravka u ugostiteljtskom objektu, s punim poštovanjem prema zahtjevnosti kvalitetnog vođenja profesionalnih restorana, pomalo me smeta naslov moje kolumne, jer ne želim da se moj doživljaj svede na kritike i šturo navođenje pogrešaka. Banalno bi bilo ograničiti moje osvrte na pronalaske problema u restoranima. Intencija mi je da ukažem, kao gost i platiša, na propuste koji umanjuju moj doživljaj boravka u restoranu.
Dijelom radi posla ali i privatnih afiniteta, mnogo vremena provodim u restoranima. Postali su mi svojevrsni dnevni boravak i mjesto susreta. Teško mi je zamisliti i pronaći mjesto na kojem bih više voljela proživjeti lijepe trenutke s obitelji, prijateljima i poslovnim partnerima od restorana. Restorani su preuzeli primat u našem društvenom životu i zato si dajem za pravo imati određena očekivanja. Ako pritom dodamo aspekt inflacije i trenutnih cijena koje plaćamo, zar je neobično da želim da taj doživljaj bude na razini očekivanog?
U zadnje vrijeme doživljavam upravo suprotno. Pad kvalitete usluge, ponude, higijene i kreativnosti. Potpuno svjesna borbe koju ugostitelji vode s radnom snagom i cijenama, ipak smatram da trebamo stremiti boljemu.
Iz ugla običnog konzumenta i laika, iznosim svoj osvrt u nadi na neću nikoga uvrijediti, već upravo suprotno, pomoći da otkrijemo što to goste smeta, vjerujući da će ugostitelji prepoznati moju ispravnu namjeru.
U fokusu mog osvrta bit će puno više od same kvalitete hrane, već dojam svakodnevnog korisnika na ponudu vina, uslužnosti konobara, urednosti servisa, pratećih usluga i općenitog iskustva.
“Što me smeta” je smjer napretka.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
