Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Listu najljepših zagrebačkih terasa nikad dosad nismo objavili već na prvi dan ožujka. No, vrijeme je pogodno za sjedenje vani, barem za ručak, a prognoza kaže da će i u idućih sedam dana temperature biti relativno visoke za ovo doba godine. Na petnaest do osamnaest stupnjeva svakako nije neugodno jesti na terasama.
Evo, stoga, liste najljepših zagrebačkih terasa na kojima se može dobro jesti. Na listi nema pojedinih restorana sa spektakularnim terasama poput Šestinskog lagvića, gdje je kuhanje dugo godina spektakularno loše.
Dubravkin put na Tuškancu već je četvrt stoljeća najljepša restoranska terasa u Zagrebu. Chef Tibor Valinčić bavi se višom bistronomijom i kuha tehnički besprijekorno. Na aktualnom meniju za ručak ističu se špageti sa škampima i kulenom, i millefeuille od konfitirane janjetine s kupusnjačama. Nadamo se da će u Dubravkin put uskoro doći divlje šparoge. Vinska karta sasvim je korektna. Dubravkin put ne radi nedjeljom.
Terasa Oleander doslovno je oduvijek najljepši otvoreni restoranski prostor u središtu Zagreba. Oleandru je svojevremeno, početkom dvijetisućitih, konkurirao vrt restorana Paviljon u Umjetničkom paviljonu, smješten ispod drvoreda s lijepim pogledom na Tomislavac. No, Paviljona već dugo nema. Ana Grgić Tomić jedna je od najboljih chefica u Hrvatskoj, a Zinfandel’sovi su meniji puni prvorazrednih sastojaka, od kavijara, škampa i foie grasa, do svježih jadranskih divljih riba. Servis je i dalje superioran.
Cantilliyeva terasa nalazi se samo nekoliko stotina metara iznad središta Samobora, a opet stvara osjećaj kao da ste na ladanju, okruženi zelenilom i luksuznim ambijentom najambicioznijeg samoborskog restorana. Vinska karta spada među najbolje u Hrvatskoj, kuhanje chefa Luke Džamarije sofisticirano je i precizno. Prije dva tjedna ondje smo ručali izvrstan mramorni carpaccio, odličnu juhu od celera s lješnjacima i originalne dekonstruirane kremšnite.
Baltazarov unutarnji vrt pun je zelenila, cvijeća i osjećaja zaklonjenosti od gradske gužve i uobičajenog poslovnog stresa.U tom lijepom, starinskom ambijentu poslužuje se starinska, bazična Baltazarova hrana napravljena od dobrih sastojaka. Janjeća pljeskavica naš je dugogodišnji favorit, no Baltazar preko tjedna ima i vrlo dobar izbor svježe bijele ribe, a škampi katkad hodaju.
Prostrana terasa Male ribe udaljena je tek pedesetak metara od jezera. Sunce i voda su sve što želimo za početak proljeća, poslije duge i kišne veljače. Mala riba redovito nudi puno vrhunske velike ribe, kao i niz maštovitih predjela od rakova, školjki, glavonožaca i sitne ribe, koja potpisuje ugledni chef Zdravko Tomšić, gastronomski konzultant Male ribe i jedan od utemeljitelja modernog hrvatskog kulinarstva.
Batkova se terasa nalazi odmah ispod Male ribe i stalno je prepuna. Što je i normalno, jer Batak nudi iznimnu vrijednost za novac i bavi se hranom koja ujedinjuje hrvatsku staru strast za mesom na roštilju i nove trendove poput tanjura za dijeljenje.
Špilja ima bajkovit vrt okružen velikim, duboko zelenim šumama, pa je možda još presvježa za ručak na otvorenom. Osim toga, ne radi nedjeljom, što je pomalo apsurdno za destinaciju poput Samobora gdje najviše ljudi odlazi baš nedjeljom. No, Špilja je svakako vrijedna vožnje tijekom tjedna. Špilja se i dalje bavi civiliziranom samoborskom gradskom kuhinjom, s naglaskom na lokalnim sastojcima, pa se za predjela poslužuju dimljene pastrve, sir i vrhnje, kuhana šunka i samoborska salama, a za glavna jela teletina i pečena patka. Ni Špilja nije uspjela odoljeti recentnoj Wellingtonomaniji, pa je lani pripremala i teletinu Wellington.
Velika, lijepo uređena Balonova terasa najciviliziranije je mjesto za ručak na otvorenom u blizini Save. Chef Stipan Iličić kuha tehnički precizno, s dobrim osjećajem za izvlačenje okusa. Preko tjedna Balon prodaje vrlo mnogo svježe bijele ribe. Tu je i dobar izbor različitih rezova odležalih steakova.
Vrt Bote Šare nije posebno atraktivno uređen, ali Bota Šare jedan je od sasvim rijetkih zagrebačkih restorana čija terasa podsjeća na stara gradska dvorišta.Taj specifičan ambijent u nestajanju, skupa s izvrsnim kamenicama i odličnom svježom ribom, čini vrt Bote Šare vrijednim posjeta. U Botu Šare se uglavnom ne može ući bez rezervacije.
Carpaccio je najvibrantnija terasa u Teslinoj ulici. Ako, dakle, volite sjediti usred gradske gužve, Carpaccio je optimalan izbor. Hrana je uvijek barem dobra i naglašeno sezonska, pa su u Carpacciju, istodobno kad i u Theatriumu, stigle prve divlje šparoge. Carpaccio ne radi nedjeljom.
Wirtshausova terasa iza blagovaonice nije najromantičnije mjesto na svijetu, ali gleda na podsljemensko zelenilo, pa može funkcionirati. Wienerschnitzel je među boljima u Zagrebu, teleći gulaš je izvrstan, salate se začinjuju Göllesovim octovema koji pripadaju ozbiljnoj gastronomiji, a deserti poput kaiserschmarna i jabuka u šlafroku neodoljivi su retro.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
