
Lani smo dosta putovali, pa smo obišli relativno mnogo restorana s Michelinovim zvjezdicama. Objektivno govoreći, niti jedan nas nije impresionirao kao Disfrutar u 2024. ili DiverXO u 2023. ili Ledoyen Alleno u 2020. Svejedno, uživali smo u nizu zaista briljantnih, kreativnih, inovativnih, prelijepih i besprizorno ukusnih jela. Evo liste devet najvrednijih, s tim da smo u svakom restoranu izabrali jedan tanjur. Ovo je ujedno i zadnja lista kojom rezimiramo 2025. godinu. Krajnje je vrijeme za pogled unaprijed.



Ramsayevo potpisno jelo je savršeno: elegantno, svilenkasto, s dubokim okusima velikih rakova, perfektno balansirano i nevjerojatno intenzivno. Restaurant Gordon Ramsay drži tri zvjezdice već četvrt stoljeća.



Ovo nevjerojatno jelo od norveških živih škampa, najviša je i najkompleksnija interpretacija škampa koju smo ikad igdje probali. Spectrumov chef Sidney Schutte spada među najoriginalnije europske kuhare našeg vremena. Škamp u kakau s limetom relativno je konvencionalan u usporedbi s drugim Schutteovim kombinacijama poput raže s jagodama, kamenicama, jalapeñom i artičokama. Spectrum ima fenomenalnu vinsku listu. Na čaše toče šampanjce Frederica Savarta, trenutno najteže dostupnog growera u cijeloj Champagni.

Silvio Nickol već je petnaestak godina uvjerljivo najbolji bečki restoran, premda ima “samo“ dvije zvjezdice, dok Amador ima tri što nitko ne osporava. Međutim, relativno nedavna treća zvjezdica za Steirereck, koji je već godinama u slobodnom padu, izazvala je međunarodni skandal. U svakom slučaju, restoran Silvio Nickol, u kojem svake večeri kuha chef Silvio Nickol, odlučan je da dobije treću zvjezdicu. File umjereno masne, moćne dunavske jesetre udružen s najboljim kaviarom na svijetu i s naizgled frivolnim dodatkom kao što je BBQ umak, jak je argument za trećeg Michelina.

Alain Passard u svojoj je 69. godini odlučio Arpège ponovno učiniti avangardnim. Pa je lani uveo isposničke vegetarijansko-veganske menije, koji se doimaju pomalo dosadno i razočaravajuće. No, Passard, jedan od najvećih svjetskih chefova od 1945. godine do danas, i dalje je kadar i u tako strogom žanrovskom okviru pripremiti par genijalnih jela, poput ovog slojevitog, slatko-herbalnog, kremastog poriluka s kruškama. St. Victor je sorta poriluka, koju Passard uzgaja u svojim vrtovima u Normandiji.



Le Parc na rubu glavnog grada Champagne jedan je od najljepših restorana na svijetu. Le Parc se nalazi u hotelskoj palači Domaine des Crayères, koju je 1904. godine podigao Melchior de Polignac. Palača je okružena sa sedam hektara šume. Ambijent je potpuno nevjerojatan i uvodi goste u svijet umrle, najraskošnije francuske aristokracije prije Prvog svjetskog rata. Kuhanje u Le Parcu jako je konzervativno, na rubu dosadnog. No, neka su jela senzacionalna, poput ledene rakovice s beluga kaviarom i pireom od cvjetače. Vinska lista dolazi na stol u dva sveska: zlatni je posvećen šampanjcima, a crveni svim ostalim vinima. Treba vam minimalno pola sata da ih površno prelistate, što sommelieri poštuju.

Le Ciel de Bleu nalazi se na 23. katu umjereno luksuznog hotela Okura, s fantastičnim pogledima na Amsterdam, pod uvjetom da grad nije prekriven maglom kao što se dogodilo kad smo ondje večerali. Le Ciel de Bleu bezobrazno je skup; može se uspoređivati s Dubrovnikom. Hrana je, međutim, neusporedivo spektakularnija od bilo čega što se može probati u fine dining restoranima južne Hrvatske. Le Ciel Bleu bezobzirno je hedonistički restoran u kojem je baš sve podređeno maksimalnom fizičkom zadovoljstvu gostiju, koji naručuju Cristal i slična vina u ogromnim količinama. Salata od dagnji, jakovskih kapica, kavijara i kreme od kamenica s umjereno jodiranom pannacottom od ježinca trijumf je restoranskog hedonizma pod svaku cijenu. Ni jastog s marakujom ne zaostaje.



Agli Amici u Udinama definitivno je dostigao razinu treće Michelinove zvjezdice i ni sam Michelinov glavni direktor ne bi bio kadar argumentirano objasniti zašto originalni restoran obitelji Scarello nema treću zvjezdicu. Lanjska su nas veljače baš sva jela u Agli Amici fascinirala, no između sipe, rižota marinara, tartara od wagyua i tri forme jastoga, izabrali smo šporku sipu prekrivenu kremom od krumpira i zdravom dozom opakog čilija. Najbolja sipa svih vremena.



Ovo jelo nepretencioznog imena spada među najkompleksnije stvari ikad skuhane u Hrvatskoj. Pečeno lišće s kapelungom i bosiljkom sadrži nevjerojatnih 48 sastojaka, a sama krema od curryja na kapelungama radi se od petnaestak začina. Rezultat je vibrantan, električan, začudan i pokazuje da se u Rovinju može prodavati međunarodno relevantna avangardna kuhinja.



Valerija i Marjan Simčič vodili su nas na večeru u najbolji restoran u Brdima s obje strane granice, kod ekscentrično talentirane chefice Antonije Klugmann. L’Argine a Venco nalazi se usred ničega. Do restorana se dolazi makadamskom neosvjetljenom cestom. No, hrana je toliko dobra da bi do L’Arginea vrijedilo plivati, hodati ili skijati. Teško je reći jesu li nam se više svidjeli Rosa de Gorizia, crveni lokalni radič u umaku od gina, artičoke u umaku od zelenog čaja ili poširani file jedne plosnatice koja pripada obitelji ivera, ali ima teksturu raže. L’Argine a Venco nalazi se dva i pol sata vožnje od Zagreba. Lani je bio jeftiniji od bilo kojeg hrvatskog Michelinovog restorana, pa vam srdačno preporučujemo da sjednete u auto i uživate u nadahnutom kuhanju gospođe Klugmann.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.