Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Svjetske televizije prepune su veličanstvenih programa o hrani: od bezvremenskih klasika poput Iron Chefa i Great British Bake Off, do odličnih, komornijih poučnih formata poput Tales From the Kitchen Garden bivšeg Petrusova šefa Marcusa Wareinga. No, svatko tko redovito, profesionalno ili privatno, prati barem značajnije segmente ogromne televizijske produkcije posvećene hrani, zna da veći dio gastronomskih TV emisija baš ništa ne valja.
Simbolički rečeno, na jednog Bourdaina dolazi dvadeset Akisa Petretzikisa (to je onaj mediokritetski grčki TV chef s čijim nas groznim emisijama maltretira 24 Kitchen). Evo osam razloga zbog kojih veći dio globalne televizijske produkcije o hrani zapravo treba izbjegavati.
Gledate li cijeli dan neki od velikih internacionalnih kanala posvećenih hrani, poput 24Kitchen ili Food Network, zaprepastit ćete se koliko tehnički pogrešnih recepata ti kanali emitiraju. Jedna talijanska kuharica zaposlena na Bliskom istoku uvjerava gledatelje da rižoto ne treba miješati, naša omiljena TV prezenterica i autorica Nigella Lawson hladno kuha umake i juhe s kockom a ne s temeljcem (jer ima dugogodišnji ugovor s Knorrom), Jamie Oliver pokušava nam pokazati kako skuhati trosljedni ručak za petnaest minuta (što je tehnički nemoguće) dok Ree Drummond (Pioneer Woman) zamrzava potpuno svježu sezonsku hranu jer, eto, voli imati pun zamrzivač. Ako, dakle, nekritički gledate brojne gastro programe i koristite njihove savjete, velika je vjerojatnost da ćete kuhati lošije nego prije.
Velik postotak televizijske produkcije o kuhanju ovisi o novcu prehrambene industrije. Što znači da mnoge najgledanije emisije sustavno promoviraju loše, organoleptički inferiorne, katkad i vrlo nezdrave industrijske proizvode. Pa nas voditelji tih emisija u zadnjih par godina pokušavaju uvjeriti da je smrznuto povrće jednako dobro kao svježe povrće, da u hladnjaku uvijek morate imati smrznuto bobičasto voće, da je bolje kupovati industrijske umake nego se gnjaviti s kućnim umacima i da su, naravno, kocke za juhu jednako ukusne kao pravi temeljci. U zadnje smo vrijeme uočili čak i diskretan povratak margarina.
Logično je da televizijske kuće često biraju voditelje prema televizičnosti a ne prema njihovom znanju o kuhanju. Pa se tako uz niz pravih chefova, u brojnim gastroserijalima pojavljuju lažni chefovi koji su napravili TV karijeru isključivo zato što izgledaju atraktivno na ekranu. Tipičan je primjer australsko-talijanska operna pjevačica Silvia Colloca, koja već godinama glumi kućnu talijansku kuharicu: nemojte ni pokušati skuhati gotovo nijedan njezin recept.
Stanley Tucci odličan je glumac. No, Tucci se ne snalazi baš najbolje u svijetu hrane, a ima i loše scenariste i fact checkere. Rezultat? Njegove dinamične, efektno snimljene emisije o hrani prepune su pogrešnih podataka, ne samo kad je riječ o pojedinim receptima nego i o kulturnom i povijesnom kontekstu talijanske gastronomije. A Tucci sigurno nije najgori.
Kuhanje je na prvi pogled idealno za reality televiziju; kuhanje je stvarni život, mnoga se jela daju pripremiti u realnom vremenu, u emisijama se mogu miješati amateri i profesionalci, puno je prostora za improvizaciju…Međutim, reality televizija ima svoja unutarnja pravila koja podsjećaju na česte konflikte, stanovitu okrutnost, višak sentimentalizma i puno kiča. Kad se sve to pomiješa s kuhanjem uživo ili hinjenim kuhanjem uživo, dobivate hrvatski MasterChef ili 3,2,1 – kuhaj.
Klasične natjecateljske serije poput Iron Chefa, Chopped ili Top Chefa mogu predstavljati vrhunac gastronomske televizije. Problem je, međutim, u tome što nema dovoljno kompetentnih profesionalaca koji se dobro snalaze pred kamerama da bi takvi programi mogli godinama zadržati visoku razinu i kvalitete i gledanosti. Chopped se, primjerice, počeo urušavati još u vrijeme korone. Kad se, pak, radi o natjecanjima za amatere, njihova kvaliteta izravno ovisi o ambicioznosti i ozbiljnosti svake pojedine produkcijske kuće. BBC-jevi natjecateljski programi su izvrsni, a RTL-ovi grozni.
Hrvatska televizija i 24Kitchen upravo prikazuju jedan od serijala Gordona Ramsaya, Gina D’Acampa i Freda Siriexa, u kojem se pažnja publike održava stalnim izmišljanjem ekscesnih situacija bez mnogo pravih sadržaja. Jedna od sezona reklamira se sloganom Three Amigos, Three Big Egos. Što njeni protagonisti rade? Međusobno se vrijeđaju ali ne toliko da bi se potukli, skaču potpuno goli u bazen, umjereno se alkoholiziraju, obilaze razne fotogenične lokacije i povremeno nešto kuhaju. Gordon, Gino and Fred’s Road Trip, koji se počeo emitirati 2017., najniža je točka u karijeri velikog šefa Ramsaya i vrhunac nesputanog kiča u globalnoj gastronomskoj televizijskoj proizvodnji. Kao takva, stekla je mnoge sljedbenice i epigone.
Skoro svaki TV show o hrani tvrdi da ima najbolje chefove koji pripremaju najukusnija jela s najfinijim sastojcima. I tako 24 sata na dan, 365 dana godišnje. Ako je baš sve dobro i najbolje, ako je Rudolph van Veen jednako dobar kao Michel Roux, to znači da živimo u svijetu u kojem je sve isto, i u konačnici zapravo ništa nije ni dobro ni loše.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
