Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U petak oko 11:30 pokušali smo popiti čaj u Esplanadinu Bistrou. Ali nismo mogli. Svi Bistroovi stolovi bili su rezervirani za ručak; grupa od 37 stranih gostiju rezervirala je skoro cijeli Le Bistro danima unaprijed. Sat kasnije željeli smo ručati u gastronomskom bistrou Pod Zidom u istoimenoj ulici gdje se sad nalazi dio tržnice Dolac. Ali nismo mogli, jer je cijeli Pod Zidom bio bukirao neki poslovni ljudi za svoj blagdanski domjenak.
U obližnjem Nico’su su zasuti s toliko blagdanskih poslovnih ručkova da su s grijane terase maknuli restoranske stolove, koje su nadomjestili visokim barskim stolovima kako bi se stvorilo više mjesta. Jučer smo na kraju ručali u Asiji na Zvijezdi, koja je u ranim popodnevnim satima, osim vikendom, uglavnom poluprazna. U petak je bila tri četvrtine puna.
Drastičan rast prosinačkog prometa u restoranima relativno je nova pojava. Jedan od naših sugovornika za ovaj tekst prvi je restoran otvorio 2015. godine. Kaže da se u ono vrijeme prometi u prosincu nisu bitno razlikovali od prometa u svim drugim mjesecima.
“Međutim, negdje 2017. ili 2018. prosinac je počeo drastično rasti. Prije pandemije u prosincu smo zaradili dovoljno novca za plaće i sve druge troškove za iduće tromjesečje, kad uopće nije bilo gostiju. Trend pregrijanog prosinca nastavio se do danas,“ podsjetio je.
Jedan od najuglednijih zagrebačkih restoratera, koji se više od pedeset godina bavi ugostiteljstvom, procjenjuje da su prosinački prometi u zagrebačkim restoranima 20 do 40 posto veći u usporedbi s godišnjim prosjekom: “Tko ne radi jako dobro u prosincu, uopće ne radi,“ kaže naš sugovornik, upozoravajući da prosinački prometi ovise o tipu restorana: “Restorani koji primaju velike grupe, organiziraju poslovne domjenke i nude privatne sobe rade fenomenalno. Ali i neki restorani koji ne raspolažu većim kvadraturama posluju odlično.“
Uzmimo za primjer Carpaccio u Teslinoj. Carpaccio nikad nije priređivao domjenke i ne želi posluživati grupe veće od 12 ili 14 osoba. Carpaccio je, međutim, i ovog prosinca rezerviran svaki radni dan, dok je ručak za Badnjak davno rasprodan. Prosinac je, uz svibanj – kad se već može ugodno sjediti na terasi – najuspješniji Carpacciov mjesec.
Pod Zidom, koji za ručak prihvaća grupe, u prosincu posluje dvadesetak posto bolje od godišnjeg prosjeka, no njihova sestrinska, puno manja zagrebačka gostionica Ficlek skoro svaki mjesec bilježi slične promete, jer nema prostora za sve moguće prosinačke goste. A tko su svi ti prosinački gosti?
1. Tvrtke koje organiziraju poslovno-privatne domjenke i ručkove
2. Turisti koji zahvaljujući Adventu ovih dana pune Zagreb
3. Privatna društva koja se žele zabaviti u božićnom ugođaju
4. Stalni restoranski gosti, koji svakodnevno jedu vani, pa od te ugodne navike ne žele odustati ni u prosincu
Zanimljivo je da sve moguće adventske kućice s hranom ne ugrožavaju restoranski promet, nego ga dapače povećavaju, jer dovode na ulice vrlo mnogo ljudi, koji se na licu mjesta uvjeravaju da restorani zapravo predstavljaju bolju vrijednost za novac od brojnih uličnih štandova. Prosinac je uz svibanj, kad veliki restorani zarađuju vrlo ozbiljan novac na pričestima i svadbama, uvjerljivo najprofitabilniji zagrebački restoranski mjesec. Što znači da u velikoj većini restorana koji barem nešto vrijede morate rezervirati stol danima unaprijed.
Fotografija/Ilustracija
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
