Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ponedjeljak je počeo jakim vjetrom i pljuskovima. A nedjelja je još bila proljetno topla, pa smo idiličan ugođaj babljeg ljeta u studenom iskoristili da bismo ručali na terasi, možda zadnji put ove godine, bez potpore električnih grijača.
Vrt ribljeg restorana Bota Šare u Zvonimirovoj ulici bio je uobičajeno pun. Bota Šare, barem kad je riječ o hrani, spada među samo nekoliko zagrebačkih restorana gdje gosti ne pitaju koliko što košta, nego naručuju iz vitrine s ribama i rakovima. Koja je jučer izgledala osobito impresivno. Naime, uz kovače, škrpine, zubace, domaće pagare i lijepe velike lignje, u vitrini su bile izložene čak i kirnje.
Kirnja je u Zagrebu rijetkost; zadnji smo je put jeli u Taču, a velika kirnja poput ove iz Bota Šare ekskluzivni je gastronomski raritet. Stoga ni sekundu nismo razmišljali što ćemo jesti: naručili smo dvije fete kirnje na žaru, od kojih je svaka bila velika poput solidnog ribeye steaka. Račun pokazuje da nismo pretjerali u procjeni veličine: naša dva odreska kirnje imala su kilogram i deset dekagrama.
U redu, dosta je otišlo na debelu kirnjinu kožu i velike kosti kralježnice, ali nam je ostalo mnogo sočnog, bijelog mesa ekstremno intenzivnog okusa, koji se zadržao u ustima i sat i pol poslije ručka. Kirnja je zaista specifična riba, koja nije za sve: ako niste obožavatelj jakih morskih okusa, kirnja vam može biti neugodno preriblja. Međutim, volite li jake morske okuse, vrhunska je kirnja neusporediva delikatesa.
Prije kirnje naručili smo kamenice koje su još male, ali naglašeno mineralne, ukusne, definitivno bolje od ljetnih. Uz kamenice smo pili plešivički pjenušac Terra Falconis, a uz kirnje Korlat Syrah. Pjenušac su nam točili u Lehmannove čaše; Lehmann iz Reimsa vodeći je svjetski autoritet za šampanjske čaše, tako da nas je izbor čaša više nego ugodno iznenadio. Lehmannove čaše signaliziraju da Bota Šare želi ugostiteljski napredovati.
Cijene hrvatskih vina s mnogo dobrih opcija između 27 i 30 eura iznimno su korektne. Cijene šampanjaca su, nažalost, pomalo smiješne: nitko tko se razumije u šampanjac neće plaćati bazni šampanjac 130 ili 170 eura. Ako želi držati šampanjce, što je pohvalno, Bota Šare trebao bi nabaviti vino koje na karti košta do 100 eura, jer je to gornja prihvatljiva cijena za svakodnevni, “radni“ šampanjac.
Nadalje, Bota Šare trebao bi servirati nekoliko brendiranih dalmatinskih i istarskih maslinovih ulja, jer ulje koje sada poslužuju nije dostojno kvalitete njihovih riba. Ali i uz te pogreške, koje je lako ispraviti, zagrebački Bota Šare prilično je dobar i iznimno uspješan restoran. Vrlo fin nedjeljni ručak s više od kilograma kirnje platili smo 198 eura.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
